Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

THE GUARDIANS OF NYFAAST: SERVANTS OF DARKNESS BOOK ONE

GUŠTAJTE - POGLAVLJE 5. MOJE KNJIGE

. 5. .

- Što se dovraga događa ovdje! – visoki krupni muškarac uperi svjetlost baterije ravno u oči narednika Terrya Strahtona koji je automatski podigao ruke ispred očiju.
- Volio bih da imam odgovor na to pitanje gospodine! – Terry će nervoznim glasom.
Zapovjednik policije Tim Slain odmakne svjetlost sa lica Terrya i osvjetli prostor oko sebe. Trebalo mu je manje od minute da procijeni situaciju.
- Što je sa rezervnim napajanjem?! – Tim se oglasi – Zašto nema svjetla?!
- Radimo na tome! – brzo će Terry – Trebalo bi proraditi svakog trena!
- O čemu je riječ ovdje naredniče Strahton?
Terry rukavom obriše znojno lice. Nije bio sretan što će svom nadređenom priopčiti da nemaju blagog pojma što se dogodilo i zašto.
- Teško je objasniti gospodine! – Terry će odlučno – Nitko nije preživio da nam može ispričati što se točno dogodilo, osim Krosovkog! Ali on je toliko ozlijeđen da je pravo čudo što još diše!
- Kakvo je vaše mišljenje naredniče!? – mirno upita Tim – Zacijelo imate neke slutnje?!
- Da gospodine, imam neke slutnje ali ne vidim smisla u svemu tome! – Terry će frustrirano – Vjerujem da je ovaj napad povezan za eksplozijom kuće u ulici Lena prije par sati!
- Eksplozija?! – Tim Slain priđe bliže Terryu – Kakva eksplozija?! Zašto ja o tome ne znam ništa?!
Terry je slegnuo ramenima.
- Radi se o eksploziji kuće bračnog para Gigler! – nastavi Terry – Ono što je neobično jest da gospodina Seana Giglera držali smo u pritvoru zbog vožnje u pijanom stanju! Gospodine ako mogu reći mislim da to sve ima veze sa tom obitelji!
- Obitelji?! – Tim se zagleda u Terrya – Niste li rekli da je to bračni par?!
- Navodno imaju posinka! Mladić imenom Mylo! – Terry uzdahne – Izgleda da je tijekom noći taj Mylo pobjegao od kuće zajedno sa njihovom ušteđevinom! Ako povjerujemo u njihovu priču!
- A vi ne vjerujete?! – bila je to više tvrdnja nego pitanje
- Ne gospodine! – odlučno će Terry – Razgovarao sam sa susjedima i ništa ne pokrepljuje priču Seana Giglera! Naprotiv, izgleda da je on negativac u čitavoj priči, budući da je godinama zlostavljao mladića!
- Ako se ne varam rekli ste da ste držali tog Giglera u pritvoru?! – Tim će oštro
- Tako je gospodine! – Terry klimne glavom i u tom trenutku upale se svjetla.
- Zašto ste ga pustili iz pritvora?! – Tim Slain ugasi svjetiljku i strogo pogleda u Terrya
Terry s olakšanjem obriše znojno čelo zahvalan što ne mora više zuriti u svjetlo svjetiljke.
- Nismo ga pustili gospodine! – ozbiljno će Terry – Mrtav je!
Tim Slain osjeti kako mu se želudac grči.
- Mrtav? Ubijen? – on će smrknuto
Terry klimne glavom.
- Iščupan jezik i teške ozlijede po tijelu! – reče Terry – Ali nije od toga umro!
Tim mu je uputio umoran pogled.
- Što ga je onda ubilo?!
Terry proguta pljuvačku.
- U tome i jest problem gospodine! Ne znamo!
Tim Slain ispusti dugi uzdah. Salmon je bio gradić sa veoma malom stopom nasilja, neki bi rekli previše miran. Policijski posao graničio je sa dosadom, ali Timu se to sviđalo. Najbliže nasilju u gradu bila bi poneka pijana tučnjava, no odjednom kao da se sam pakao otvorio.
- Povezanost je očita! – nastavi Terry – Prvo je mladić pobjegao iz kuće Giglerovih, zatim slijedeće jutro kuća Giglerovih nestaje u eksploziji zajedno s gospođom Gigler! Mislimo da je ona bila u kući iako to ne možemo tvrditi sa sigurnošću! A zatim nešto kasnije Sean Gigler je također ubijen! Sve se vrti oko njih!
- Znamo li gdje se nalazi Mylo?! – upita Tim
- Izdali smo tjeralicu za njim, no sad kad je grad bez struje to ništa ne vrijedi! – Terry će frustrirano
- Oprostite! – Leah će uzbuđeno – Dogodila se još jedna eksplozija!
- Što?! Gdje!? – Terry poviče
- Kuća Batterstonovih! 316. Južna Terrace ulica! – Leah pogleda u Terrya
Terry iznenađeno pogleda u Leah.
- Južna Terrace... To je sasvim blizu Giglerovih... – Terry zastane – Čekaj malo! Rekla si kuća Batterstonovih... Nije li..
- Baš tako! Krosovski je spomenuo Batterstone! – Leah će brzo – O čemu je tu riječ!? – ubaci se Tim
- Oprostite gospodine! – Leah će ozbiljnog lica – Krosovski je čuo jednog od napadača kako spominje Batterstone! I upravo su sad, ovdje na ulici gospođa Batterstone i njena kći! Kažu da im je kuća potpuno uništena i da nigdje ne mogu pronaći njenog sina Nicka!
- Misliš da je i to povezano sa Giglerima?! – upita Terry
- Oh da! I ne slutiš koliko! – Leah se smrkne
- Kako to misliš?! – Terry će tupo
- Pogodi tko je bio kod Batterstoneovih!? Treći Gigler! Mylo!





*************


Dan Walters prestavljeno je gledao kako mnoštvo ljudi obasjani rotirajućim svjetlima ambulatnih i policijskih kola, iznose mrtva tijela iz policijske postaje u Glavnoj ulici. Kad je djevojka Kirsten spomenula napad na policijsku postaju, Dan nije ni u snu zamišljao prizor pred sobom. A nestanak struje u čitavom gradu kao da je još više uveličavao grozotu koju je počeo osjećati.
Izašao je iz automobila i prišao zgradi. Odlučio je da nekome mora reći o čudnoj svjetlosti koju je vidio i otiscima na zemlji, makar mu rekli da luđak. Jednostavno to ne može više držati u sebi. Izludit će.
Ugledao je dvije žene, stariju i mlađu koje su stajale sa strane zagrlivši jedna drugu, lica prekrivena suzama. Na mlađoj je ugledao isti izraz kakav je imala i djevojka Kirsten na svom licu kad je govorila o svom prijatelju. Uputio se prema njima nastojeći da ne gleda u beživotna tijela koja su uredno bila poslagana na zemlji.
- Oprostite! Zovem se Dan Walters! – on se predstavi govoreći tiho – Možete li mi reći što radite ovdje?! Izgubili ste nekoga?!
- Moj brat! – mlada djevojka pogleda u Dana – Ne znamo gdje je nestao! Trebale smo biti na proslavi ali smo odlučile da ipak ostanemo kod kuće! Ali ugledali smo našu kuću u ruševinama! Zvale smo Nicka i tražili ga posvud ali...
Suze su joj počele kliziti niz lice a starija je žena počela jecati.
- Strašno mi je žao! – Dan će suosjećajno – Nemojte još gubiti nadu! Možda je živ!
Djevojka ga je pogledala odlučno.
- Živ je on! – ona će oštro – Neću vjerovati da je mrtav sve dok ne vidim njegovo tijelo!
Dan šutke klimne glavom. Nije želio još više povečavati patnju nesretnih žena.
- Uostalom, on je sa Mylom! – dobaci djevojka – A kad su njih dvoje zajedno nitko im ne može ništa! Pojavit će se oni! Vidjet ćete!
Ali Dan je više nije slušao. Djevojka Kirsten spomenula je prijatelja Myla! Govore li one o istoj osobi? Zasigurno se radi o istoj osobi! Salmon nije veliki grad! Koliko se mladića zovu Mylo?
Dan se ponovno obrati mladoj djevojci.
- U kojoj ulici se nalazi vaša kuća?! – on upita blago – Možda bih mogao malo pogledati okolo! Možda nađem nešto što bi moglo pomoći!
Ona ga je pogledala sa zahvalnošću u očima.
- Južna Terrace ulica! Broj... Nije bitno! Ionako ništa nije ostalo od nje! – djevojka okrene glavu i jače stisne stariju ženu u zagrljaj.
Dan se zahvalio i vratio nazad do automobila. Otvorio je pretinac i zadovoljno ustanovio da su ručna svjetiljka i fotoaparat na svom mjestu. Upalio je automobil i uputio se prema južnoj Terrace ulici.
Udaljenost od policijske stanice i južne Terrace ulice nije bila velika i pješice bi prešao put za pet minuta, ali ako se misao koja mu zaokuplja um pokaže točnom, možda mu ni automobil neće biti dovoljan da pobjegne što dalje. Polako je vozio ulicom sve dok nije ugledao ruševinu koja je nekoć bila obiteljska kuća. Ostavio je ključ u bravi i motor da radi, a zatim je iz pretinca dohvatio svjetiljku i fotoaparat. Ako pronađe otiske identične onima na čistini pored aerodroma njegove će se slutnje pokazati istinitim. U sebi je molio da ne pronađe ništa.
Svjetlost svjetiljke probijala je gustu tamu dok je on oprezno prilazio kući. Pažljivo je osvjetljavao zemlju pred sobom prije nego što će načiniti korak, ne želeći da nehotice prijeđe svojom nogom preko otisaka. Iznenada zabrinjavajuća misao pojavi se u njegovom umu. Otisci! Čitavo je dvorište prepuno njegovih otisaka. Više ne može šutjeti o svjetlosti koju je vidio. Policija će zasigurno provjeravati eksploziju kuće i pronaći će njegove otiske. Zanimat će ih što je on radio na ovome mjestu. Nema druge. Mora sve ispričati policiji pa i pod cijenu toga da ga proglase ludim.
Sasvim se približio ostacima kuće nanovo se iznenadivši koliko je eksplozija koja je uzrokovala rušenje bila precizna. Baš kao i kod prve kuće u ulici Lena, ništa oko kuće nije bilo zahvačeno ekspozijom. To je Danu govorilo više stvari.
Vjerovatno su za eksplozije obje kuće odgovorni isti krivci, i da uništavaju samo ono što im je cilj.
Tu Dan zastane. Što im je cilj? Ništa ne povezuje ove dvije kuće osim tog mladića Myla! U jednoj je živio a u drgoj se nalazio za vrijeme eksplozije! Imali to smisla?!
Dan nastavi dalje istraživati ali nije pronašao otiske identične onima kod aerodroma. Istovremeno je bio sretan ali i zabrinut zbog toga. Odluči pronaći tragove mladića koji su vjerovatno bježali od progonilaca. U tom slučaju tragovi bi se trebali nalaziti iza kuće.
Tako je i bilo. Pronašao je mnoštvo tragova koji su vodili dalje od kuće. Uspio je procijeniti da se radi o dvije osobe.
Uzbuđen slijedio je tragove sve dok nije dospio na grubi asfalt Južne St. Charles ulice. Nekoliko je trenutaka gledao u oba smjera a zatim se odluči vratiti do automobila i provozati se čitavom ulicom. Možda mu se posreći pa nabasa na mladiće. A onda se sva svjetla u ulici ugase. Dan je osjetio trnce na leđima kako ga prožimaju.
- Nešto nije kako treba! – on će glasno odjednom obuzet panikom – Moram pronaći te mladiće što prije!



********************

Kirsten je ležala na krevetu obasjana slabom svjetlošću svijeće, budući da je čitav grad bio bez struje. Noge su bile nepravilno ukošene prema zidu, bijela majica zgužvana do grudi otkrivala je mišićavi trbuh i zakrivljeni ožiljak. Podsjetnik na operaciju slijepog crijeva za koju su djelomično bili zaslužni ona i Mylo. Tog su dana spremali svoj „ljetni specijalitet“ koji je završio tako što je ona morala na operaciju slijepog crijeva. Mylo ju je posječivao svaki dan.
Kirsten ispusti zrak i pramen žućkaste kose poleti s njenog lica u stranu. Usne je napučila a pogled joj se poigravao sa sjenama na zidu. Njene su misli bile samo sa Mylom i naposlijetku nije više mogla to podnjeti. Ustala je, navukla papuče i izašla iz sobe.
Lisa je postavila svijeće posvud po kući tako da je Kirsten bez problema mogla pronaći put do kuhinje.
- Je li sve u redu Kirsten?! – oglasi se Linda ne podižući pogled
Kirsten nemarno sjedne na stolicu pogledom prateći kako Lisa slaže sendviče.
- Ne mogu se smiriti! – Kirsten će mrko – Brinem se za Myla!
Lisa je podigla pogled. Dobro je osmotrila svoju kćer i nije mogla da ne osjeti blagi ponos. Kirsten je nasljedila sve njene osobine.
- Sigurna sam da je on dobro! – Lisa će smireno – Mylo se zna brinuti za sebe! Vidjet ćeš da će sve biti u redu!
Kirsten pređe rukom preko kose.
- Voljela bih da mogu misliti poput tebe ali ne mogu! Imam osjećaj da se nešto loše sprema i da je Mylo u opasnosti! – Kirsten će zabrinuto.
- Istjeraj si te ružne misli iz glave! – brzo će Lisa – Moraš vjerovati da će sve biti u redu!
- Ali nije u redu! – Kirsten će ljutito – Zašto da lažem samoj sebi! Mylo je pobjegao od kuće i nitko ne zna da li je živ ili mrtav! Sve te eksplozije i čudni događaji! Kako možeš reći da je sve u redu!
Lisa nije ništa rekla na to samo je gledala u Kirsten.
- Najgore je što ne mogu nazvati Nicka i provjeriti da li je Mylo kod njega! – nastavi Kirsten – Ipak su oni najbolji prijatelji!
- Mislila sam da ste ti i Mylo najbolji prijatelji! – Lisa će iznenađeno.
- Jesmo ali ja sam žensko mama! – Kirsten će srdito – Ja sam njegova najbolja prijateljica! Sigurna sam da je otišao kod njega!
- Onda se nemaš zašto brinuti! Ako je kod Nicka onda mu se ništa neće desiti! – Lisa zaključi.
U tom trenutku začuju glasno kočenje automobila a potom i lupanje vratima. Par trenutaka kasnije i njihova ulazna vrata širom se otvore propustivši siluetu krupnog muškarca da projuri hodnikom.
Miles O'Donnell utrči u kuhinju da bi zatim duboko izdahnuo.
- Hvala Bogu dobro ste!! – on će zadihano prišavši Lisi i poljubivši je – Zabrinuo sam se!
- Rekao sam ti da je sve u redu! – začuje se grubi muški glas.
- Chris! – poviče Kirsten i potrči bratu u zagrljaj.
- Vani je pravi pakao! – reče Miles – Netko je napao policijsku postaju i pobio sve policajce u njoj! Prizor je užasan!
- Last Chance Pizza, onaj restoran na Glavnoj ulici prošao je još gore! – dobaci Chris – Ljudi su masakrirani! Nikad nisam vidio toliko krvi i odrezanih dijelova tijela ljudi...
- Prestani Chris, zaboga!! – Lisa će užasnuto
- Samo kažem... – Chris slegne ramenima
- Vidjeli smo Mary i Wendy Batterstone kod policijske postaje! Izgleda da im je netko uništio kuću! – Miles je gledao u Kirsten – Nisu mogle naći Nicka i Myla!
- Znači Mylo je bio kod njih?! – Lisa će iznenađeno
- Znala sam! – poviče histerično Kirsten pogledavši u majku – Rekla sam ti, zar ne! Osjetila sam da su u opasnosti! Prvo eksplozija kuće pa..
- Kakva eksplozija!? – zabrinuto će Miles
- Netko je uništio kuću Giglerovih! – objasni Lisa – Policija misli da je Linda bila u kući kad je uništena!
- Moram ti još nešto reći! – Miles se smrknuo – Sean Gigler je bio u policijskoj postaji kad je napadnuta! Netko ga je ubio i iščupao mu jezik!
- Strašno! Ne vjerujem što se to događa! – Lisa je bila prestravljena – Tko čini sve te užase!?
- Ne znam ali bilo bi bolje da se maknemo odavde! Svi odlaze do Steel Memorial Hospital, i mislim da bi i mi morali otići tamo! – reče Miles – Zgrabite par stvari i krenimo odmah!
Kirsten nije čekala da joj dvaput kažu. Pojurila je u sobu i zgrabila svoju naprtnjaču.
Desetak minuta kasnije već su se vozili u pravcu Steel Memorial Hospital.

**************

Dan Walters je slijedio policijski automobil koji je s upaljenim rotirajučim svjelima jurio Južnom St. Charles ulicom prema Last Chance Pizza restoranu, kad se odjednom automobil ispred njega jednostavno vinuo u zrak, kao da ga je podigla neka nevidljiva ruka i odbacila daleko u zrak.
Dan je svom snagom pritisnuo kočnicu a zatim je izašao iz automobila i potrčao što dalje od njega. Trenutak kasnije policijski je automobil ogromnom silinom sletio na njegov. Zvuk lomljenja metala i stakla a zatim eksplozija popračena crnim dimom. Dan je prinio ruku ustima da ne udahne dim a onda primjeti tri siluete muškaraca kako stoje nasred ceste i gledaju prema vatrenoj buktinji nastaloj od eksplozije. Nije mogao odvratiti pogled od silueta tražeći na njima nešto prepoznatljivo. Odjednom ga nešto stisne oko srca. Njegov fotoaparat! Ostavio ga je u automobilu! Dovraga kako se nije sjetio da ga uzme! Sad su svi dokazi izgorjeli!
Ponovno je usmjerio pogled prema siluetama no njih više nije bilo. Naprezao je oči ali nije vidio ništa. Oprezno je krenuo prema mjestu gdje su stajale siluete i kad je tamo dospio nije pronašao ništa. U daljini je mogao čuti razne zvukove i odsjaje rotirajučih svjetla sa policijskih automobila.
Požurio je prema njima.
Prizor koji je ugledao potpuno ga je paralizirao. Restoran je praktički bio sravljen sa zemljom i posvuda su se nalazili dijelovi ljudskih tijela. Osjećao je kako će povratiti te se odmaknuo podalje d mjesta. Ugledao je kako dva policajca razgovaraju sa uzbuđenim mladićem. Približio se i opet šokirao. Lice mladića bilo je oguljeno kao da su mu savršenom preciznošću skinuli kožu s lica. Mladić je ležao na nosilima dok su dva bolničara nježno ali spretno nastojala da ga saniraju i pripreme za vožnju do bolnice.
- ..I onda su uletjela ta dva .... – mladić je teškom mukom pričao - ...ta dva mladića! Prljavi, ogrebani...kh kh.. Tražili su telefon a ond je sve eksplodiralo i..kh kh..
- Moramo ga odvesti u bolnicu! – javi se krupni bolničar
Policajac koji je zapisivao riječi mladića u notes klimne glavom i odmakne se jedan korak.
Bolničari su istog trena unjeli nesretnog mladića u ambulantna kola i uz zvuk sirene odvezli se prema bolnici.
Dan je stajao neodlučeno par sekundi a zatim je prišao plicajcu.
- Oprostite! – on će čvrstim glasom – Moram vam nešto ispričati!



Post je objavljen 15.11.2010. u 10:14 sati.