Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

THE GUARDIANS OF NYFAAST: SERVANTS OF DARKNESS BOOK ONE

GUŠTAJTE - DRUGO POGLAVLJE MOJE KNJIGE..

.2. .


Osvanulo je oblačno jutro nad gradom, bez kiše i vjetra ali sa mnoštvom oblaka koji kao da su govorili da još nisu spremni nestati. Ljeto je bilo na zalazu i oluje koje su harale nad gradom samo su bile uvertira kišnoj jeseni koja dolazi. Sa svih strana čuo se žamor ljudi koji su vozili djecu u školu, odlazili na posao ili jednostavno čistili nered oko kuća. Nered koji je nastao kao posljedica oluje.
Lisa O'Donnell bila je jedna od onih koji su čistili dvorište od smeća. Nije morala ići na posao zahvaljujući novoj zaposlenici kojoj je danas bio prvi dan na poslu. Lisa je već deset godina radila u Discovery Care Centru i to kao direktor društvenih aktivnosti. Njen je posao bio da osigura raznovrsne aktivnosti za starije građane smještene u centru, poput kuhanja, vrtlarstva, mnoštva hobija primjerenih starijoj dobi i tome slično.
Ali ne i danas. Suprug Miles i sin Chris već su otišli na posao a kći Kirsten još je spavala u svojoj sobi.
Miles O'Donnell radio je kao tehničar u Salmon River Propane - tvornici kućanskih aparata. On je bio zadužen za elektriku u frižiderima, i za kontrolu aparata u skladištu. Kako se aparati nisu često kvarili Miles je zapravo samo radio inspekcije svaki dan i nagledao rad servisa. Radio je to sa velikim zadovoljstvom i stručnošću te je brzo postao desna ruka Toma Cathesa, generalnog upravitelja.
Lisin sin Chris radio je u Silver Spur Sports - trgovini pribora za lov, ribolov, planinarenje, rafting, kampiranje i druge rekreativne aktivnosti.
Zajedno sa Kim Hook djelio je udio u trgovini i dok je on radio direktno sa kupcima, Kim se bavila administracijom i marketingom.
Vrijeme je brzo protjecalo, oblaci su se gomilali na nebu a Lisa nije ni približno bila riješila nered oko kuće. U trenutku dok je podizala prevrnutu kantu za smeće, pogled joj privuče zvuk paljenja automobila. Činilo joj se kao da je dijete sjelo za upravljač pa naizmjenice pali i gasi motor. Lisa je izašla na cestu i pogledala u smjeru odakle je dopirao zvuk. Gotovo nije povjerovala. Zvuk je dopirao iz dvorišta Seana i Linde Gigler. Oni si imali stari fordov kamionet ali nitko ih nije ikad vidio da su ga vozili, a Lisi je teško bilo povjerovati da su oni dopustili Mylu da ga koristi. Sean se ponosio kamionetom, i puno puta su ga susjedi vidjeli kako ga pere i polira ali nikad ga nije vozio. On je taj kamionet volio više nego Myla.
Odjednom njoj padne na pamet da jutros još nije vidjela Myla. To joj se učinilo čudnim. On je redovito svaki dan prolazio pored njene kuće na putu u trgovinu. Misao sijevne u njenoj glavi. Je li moguće da je prošao a ja ga nisam vidjela? Ne, ne moguće! On ne bi nikako prošao a da me ne pozdravi. U njoj se pojavi zabrinutost. Nešto nije bilo kako treba.
- Mama što radiš na cesti? – ona začuje glas
Kirsten O'Donnell promatrala ju je kroz prozor svoje sobe sa smješkom na licu. Lisa pogleda Kirsten. Odmah na prvi pogled znali bi da je Kirsten Lisina kći. Bila je gotovo kopija svoje majke u njenim godinama. Imala je dugu svijetlo plavu kosu koja je padala do pola njenih leđa. Imala je oči boje kućne mačke, žućkasto sive sa malim primjesama smeđe boje. Uglasto lice uljepšavao je skladan nos i senzualne usne. Zbog bavljenja košarkom tijelo joj je bilo utegnuto i mišićavo, ali ne u tolikoj mjeri da bi izgubila svoju ženstvenost.
- Kad si zadnji put bila sa Mylom? – upita ju Lisa izravno
Kirsten se uozbiljila iznenađena tim pitanjem. U mislima su joj navrla pitanja. Zašto ju odjednom pita za Myla? Da nije čula glasine koje kruže uokolo? Istina, Mylo ju je poljubio ali to je bilo sve! Zaboga ipak joj je bio rođendan!
- Kirsten čuješ li me!? – Lisa će glasnije
- Oprosti mama nešto sam... Što si me ono pitala? – trgne se Kirsten namjestivši nedužan osmijeh na lice.
- Ti se stalno družiš sa Mylom, zar ne? – Lisa je to izrekla više kao tvrdnju nego pitanje
- Da... Ovaj ne baš stalno! – nervozno će Kirsten sluteći u kojem smjeru kreće razgovor
- I često si kod njega u sobi?! - nastavi Lisa sa pitanjima – Tebi ne brane Giglerovi da dolaziš, zar ne?!
Kirsten se užasavala svoje majke kad bi počela na taj način ispitivati. Uvijek bi izvukla sve odgovore iz nje. Nije željela ponovno prolaziti svu tu torturu pa je jednostavno duboko izdahnula i pogledala lisu u oči.
- Istina je mama, Mylo me poljubio! – ona će odriješito – Bio je to samo poljubac za rođendan i ništa drugo! Ne znam zašto od toga pravite svi veliku zbrku! I ne, ne ljubimo se u njegovoj sobi niti činimo išta što ne bi trebali! Eto, jesi li sad sretna?!
Lisa je iznenađeno gledala u nju, i Kirsten odjednom shvati da je učinila glupost. Ona uopće nije znala za poljubac! Ali sad zahvaljujući njoj zna! Glupačo!Sama je sebe prekorila.
- Zapravo sam te htjela pitati znaš li što se događa kod njegovih, ali kad si već načela temu.... – Lisa će ozbiljna lica
Kirsten je izbjegavala kontakt očima. Osjećala se tako glupo i kukavički. Pokušavala je uvjeriti sebe kako je to bio sasvim običan poljubac kao i svaki drugi, poput bratskog poljupca.... Ali Mylo nije njen brat...
- Tako dakle! Mylo se odvažio i poljubio te! – ponovi Lisa
- Bio je to prijateljski poljubac mama! Samo mi je čestitao rođendan! – Kirsten će uvjeravajućim tonom
- Jesu li te i drugi isto tako rođendanski poljubili? – osmjehne se Lisa
- Nisu! Ne baš isto kao i on ali da, dobila sam još poljubaca! – Kirsten će nesigurno – Možemo li se maknuti sa te teme?! Ne želim o tome razgovarati! Zašto me uopće ispituješ o Mylu?!
Lisa se odjednom uozbilji i ponovno pogleda u smjeru Mylove kuće.
- Nisam ga vidjela danas i pomalo se brinem! – Lisa će zabrinuto – Sean se sprema voziti kamionet koji nije vozio otkako pamtim, a Mylu ni traga ni glasa! I zapravo sad kad malo razmislim, jesi li sigurna da je njegov poljubac tebi bio samo prijateljski?!
- Mama!! – vikne uvrijeđeno Kirsten – Bože, ne vjerujem na što asociraš!
- Da to nije bio oproštajni poljubac?! – Lisa nastavi ne obazirući se na Kirsten koja je porumenila poput rajčice
- Oproštajni?! Kako to misliš?! – iznenađeno će Kirsten zapiljivši se u majku.
- Mislim da je Mylo pobjegao od kuće i da se Sean sprema potražiti ga! Zato pokušava pokrenuti kamionet! – Lisa će iznenada
- Mislim da čitaš previše romana Agathe Christie! – Kirsten odmahne glavom
- Vidjet ćemo što je istina! – Lisa skine rukavice i baci ih u kantu za smeće – Dosta mi je za danas čišćenja! Što kažeš da spremimo doručak! Onda bi mi mogla objasniti što točno ti i Mylo radite sami u njegovoj sobi?! Nisam znala da ste sami!


******************

Sean je bio loše volje cijelu noć. Razbijena flaša viskija nije mu nestajala iz misli i žeđ za pićem samo se pojačavala. S velikim olakšanjem je dočekao juto da ustane iz kreveta. Na brzinu se odjenuo i požurio van iz kuće. Lokve vode u dvorištu nisu mu nimalo privukle pozornost, već se uspinjao stepenicama koje su vodile u potkrovlje.
Ulazna vrata potkrovlja bila su širom otvorena i on se na trenutak zagledao u njih. Vjerovatno je vjetar uspio otvoriti vrata, a ona ljenčina od Myla nije čuo ništa. Krenuo je prema vratima Mylove sobice. Poslat će ga ponovno da kupi viski prije nego se Linda probudi i onemogući ga u tome. Primio je rukom kvaku iako je znao da će vrata biti zaključana, no na njegovo iznenađenje vrata se otvore. On ih otvori širom i ostane ukopan na mjestu. Mylo nije bio u sobi.
Njegov je krevet bio netaknut kao da uopće nije legao na njega. Sean odjednom pretrne. Linda će pobjesnjeti kad sazna da je Mylo otišao.
Nije nimalo htjela odreći se Myla. On je radio sve u kući, poput besplatnog sluge, i Linda nimalo nije htjela odreći se te navike.
Dok je silazio stepenicama razmišljao je koji je način najprikladniji da joj to priopći. Znao je da neće izbjeći njenoj ljutnji, čak bi se i veselio da ugleda ljutnju na njenom licu. On se plašio njenog kamenog pogleda bez emocija. Taj ga je pogled užasavao, zbog njega je i počeo piti. Osjećao je potištenost i bijes zbog nemoći koju pokazuje pred Lindom, ne mogavši joj se suprostaviti, ne usuđujući se. I svoje je frustracije iskaljivao na Mylu. A Myla sad više nema.
Ušao je u hodnik i ukočio se. Pred njim je stajala Linda lica namrštena u onaj kameni pogled kojeg se toliko pribojavao.
- Gdje je Mylo?! – Sean bi se zakleo da uopće nije otvorila usta.
Sean se nervozno premjesti s noge na nogu.
- On.. Ovaj.. On nije u sobi! – promrmlja Sean nerazgovijetno
Ali čini se da je Linda dobro razumjela što je on rekao jer su joj oči zasjale zlokobnim sjajem.
- Iz ovih stopa ideš za njim! – ona će polako ali odlučno – I ne vračaj se bez njega!
- Ali može biti bilo gdje! – u znak protesta Sean vikne
- Potraži ga kod onih gadova koje naziva prijateljima! Battestonovi! – Linda se naceri – A ne bi bilo ni loše da se raspitaš kod one kurvice Kirsten s kojom se druži!
Sean je načinio gadljivu grimasu od same pomisli da mora ići tražiti Myla po susjedstvu.
- Zašto si još tu?! – oštro će Linda – Nisam li rekla da ideš za njim!?
- Neće li ljudima biti čudno što ja tražim Myla?! – oprezno će Sean
- Zašto bi bilo čudno?
- Pa, nikad prije ga nismo tražili a znao je biti odsutan i po dva dana!
Linda se zagleda u Seana tako prodorno da je on protrnuo.
- Povremeno me ugodno iznenadiš Sean, i podsjetiš me kakav si kad nisi pijan! – ona će opušteno – U pravu si! Ne možemo ga tražiti na taj način! Uzmi kamionet i provozaj se gradom! Možda budeš imao sreće i ugledaš ga!
Sean klimne glavom i pohita u sobu gdje su stajali ključevi. Ova zamisao mu je ipak puno bolje odgovarala. Mogao je skoknuti do trgovine i usput kupiti viski. Da, zamisao je bila odlična.
Izjurio je u dvorište i prišao starom kamionetu. Iako je bio star petnaest godina, Fordov kamionet još je radio poput švicarskog sata. Moglo bi se reći da je taj kamionet bio Seanovo dijete. Pazio ga je i održavao na način kako čovjek pazi na svoju djecu. Na svijetu je samo volio Lindu i taj kamionet. Stavio je ključ u bravu i pokrenuo motor. Gromki zvuk snažnog motora izmamio mu je osmijeh na lice i on se u punoj brzini izveze iz dvorišta na ulicu Lena.
Prvo će otići kupiti viski a zatim će provozati se gradom tražeći Myla.


**********************

Ispalo je naposlijetku da se Kirsten brinula nepotrebno. Lisu uopće nije zanimalo što to ona i Mylo rade sami u sobi. Iako joj je bilo laknulo počela se pitati zašto ju to ne zanima. Svaku bi majku to brinulo. I onda kao da joj je Lisa čitala misli, rekla joj je jednostavno da se ona ne brine jer ima povjerenja u nju. Kirsten ju je srdačno zagrlila a zatim su navalile na doručak. Negdje usred jela oglasilo se zvono na vratima. Kirsten je ustala od stola i požurila otvoriti vrata. Nije očekivala ugledati Lindu Gigler.
- Dobro jutro Kirsten! Oprosti na smetnji! – Linda se smješila i pričala umiljatim glasom ali Kirsten je osjećala trnce na tijelu.
Nešto u toj ženi užasno ju je plašilo.
- D..dobro jutro! – ona uspije nekako prebaciti preko usana
- Došla sam te pitati da li je Mylo možda kod tebe?! – nastavila je dalje umiljatim glasom Linda gledajući izravno u njene oči
- Ne znate gdje je Mylo?! – pojavi se Lisa uz Kirsten – Kako to?
Linda skrene pogled prema Lisi na trenutak pogledavši je s mržnjom u očima, ali već sljedeće sekunde ponovno je bila nasmiješena i umiljata.
- On nije malo dijete da ga se može kontrolirati! – Linda će smireno
- Istina! – složi se Lisa – Ni moja Kirsten nije dijete pa ipak uvijek znam gdje je i što radi!
Linda se prisili na smiješak. Ta tvoja mala kurvica sigurno zna gdje je Mylo! Da mi je samo trenutak nasamo s njom i otkrila bi mi sve svoje tajne! Ona prijeđe rukom preko kose kako bi se pribrala.
- Vidim da si vrijedna Lisa! – ona će zadivljeno – Čistiš dvorište od smeća, ha?
- Naravno! Ne možemo kao neki živjeti u svinjcu! – Lisa će mirno
Linda se trgne na te riječi. Znam da se to odnosilo na mene! Što ti uopće znaš! Ušminkana glupačo! Bolje pripazi na svoju kopilad dok im se nešto nije dogodilo!
- Da imaš pravo! – ona klimne glavom – Znači niste vidjele Myla? Poslala sam ga u trgovinu a eto još se nije vratio! Brinem se da mu se nije što desilo! Nesreća ili nešto slično!
- Otkad je tebi Linda stalo do njegovog zdravlja? – uzrujano će Lisa – Tretirate ga poput roba!
- Kako možeš reči nešto takvo! – vikne Linda glumeći uvrijeđenost – Ja tebi ne predbacujem odgoj tvoje kurv... tvoje kćeri! Nemaš prava meni..
- Kao majka imam svako pravo! Ja sam svoju djecu odgojila sa ljubavlju i pažnjom a ne vrijeđanjem i ponižavanjem! – odbrusi Linda
- Ti ne znaš ništa o tome kako ja brinem za Myla i zato bolje ušuti! – pomalo nekontrolirano vikne Linda
- Mislim da je njemu napokon dojadilo vaše maltetiranje i da je otišao što dalje od vas! – smireno će Lisa
- Za vaše dobro se nadajte da nije to učinio! – smrknuto će Linda – Jer ako ga mi ne pronađemo pronaći će ga policija!
- Ne mogu mu ništa! – ohrabri se Kirsten – On je punoljetan i nije ništa učinio loše!
- Ah, vidi male lajavice kako kesi zube! – Linda će zlobno – Ali griješiš! Već smo prijavili da nam je ukrao svu ušteđevinu!
- Mylo da je ukrao nešto od vas! To nije istina! – vikne Kirsten
- Naravno da nije! – složi se Lisa – Vi ionako nemate nikakve ušteđevine!
- Čini se Lisa da znaš puno o tome što ja imam u kući ili nemam! – podmuklo će Linda
- Što želiš time reći? – izravno će Lisa
- Policiju će sigurno zanimati tko mu je sve pomogao u krađi! Sigurna sam da je sve to u biti planirano od strane tvoje lajave kćeri! – zlobno će Linda – Nisam trebala dopustiti da posjećuje Myla! Tko zna kako ga je začarala i nagovorila na zločin!
- Sad bi bilo dosta! – grubo će Lisa – Gubi se iz mog dvorišta! Odmah!
- Idem! Ali sljedeći ću put dovesti policiju sa sobom, da uhapse ovu tvoju bludnicu koja zavodi nedužne mladiće i tjera ih u zločin! – Linda vikne izlazeći iz dvorišta na cestu.
Lisa bijesno zalupi vrata i okrene se prema Kirsten.
- Ježim se od te žene! – kratko će Kirsten
Lisa ju zagrli i poljubi u obraz.
- I ja kćeri! Ima u njoj nešto jako zlo! – Lisa će zamišljeno.
- Znači Mylo je zaista otišao od njih!? – Kirsten će zabrinuto
Lisa klimne šutke glavom.
- Ali mama on nema kamo otići! – Kirsten će uzrujano – Kako će... Gdje će...
Lisa je zgrabila Kirsten za ruku i zagrlila ju.
- Biti će sve u redu! Mylo zna što radi! – mirno će Lisa – On zna da uvijek može doći k nama po pomoć!
- Nadam se da zna! – promrmlja Kirsten

***************

Nick nevoljko odbaci pokrivač i ustane iz kreveta. Cijelu noć se prevrtao i sanjao ružne snove. Nikako da usne miran san. Svaki put kad bi sklopio oči ugledao bi Myla. Nije bilo nikakve pozadine oko njega, samo mrak i tišina. I upravo je ta tišina bila uznemirujuća s obzirom da nije mogao čuti što mu Mylo pokušava reći. Jasno je vidio u snu kako se Mylo trudi iz petnih žila nešto reći ali ništa nije čuo i to ga je ljutilo do te mjere da bi se probudio.
Naposlijetku je zaključio da sve to sanja zbog brige oko Myla. Sean i Linda nisu voljeli Myla i sposobni su učiniti svašta u svojoj mržnji. Sad je počeo misliti kako nije bilo pametno zadržavati Myla dok ga je Sean čekao kod kuće. Strpljivost i razumijevanje bile su potpuna nepoznanica za Seana.
Nick se požurio do kupaonice da se umije a zatim se odjenuo. Iako nije spavao mirnim snom ipak se probudio kasno. Sat je pokazivao da je prošlo jedanaest sati. U kuhinji se već osjećao miris hrane i on se sa oduševljenjem smjestio za stol.
- Dobro jutro majko! – pozdravio je Mary
- Dobro jutro ! – odzdravi ona pogledavši ga pozorno.
Njoj nikad ništa nije promaklo pa tako ni podočnjaci ispod Nickovih očiju.
- Nisi se baš naspavao? – ona će mirno ne gledajući u Nicka.
- Nisam! – brzo će Nick između zalogaja – Brinuo sam se za Myla i nikako nisam mogao zaspati! Imam nekakav predosjećaj da nešto nije u redu!
Mary podigne pogled i zapilji se u njega.
- No zašto misliš tako nešto?! – oštro će Mary – Mylo je dobro! Sean i Linda nikad mu ne bi naudili!
Nick odmahne glavom.
- Ne znam majko! – on će ozbiljno – Znaš i sama kakvi su njih dvoje! A znaš da oni uopće ne vole Myla!
- Prestani sa time Nick! – ozbiljno će Mary – Pretjeruješ! Oni skrbe o Mylu dvadest i dvije godine i nikad ga nisu ozlijedili! Otkud ti uopće takva pomisao!?
Nick slegne ramenima.
- Sve je to točno, ali ne mogu zanemariti svoj predosjećaj! – on će uporno – Idem odmah poslije doručka do njega da se uvjerim kako je sve u redu!
Mary odmahne glavom osmjehnuvši se.
- Vas dvojica stvarno ne možete jedan bez drugog, zar ne? – ona će blago – Prvo ćeš obaviti posao za oca a onda možeš otići do Myla!
Nick podigne pogled prema Mary.
- Posao? Za oca? – on će iznenađeno – O čemu se radi?
- Tražio je da mu doneseš opremu za kampiranje koju je još od prošlog vikenda ostavio! – reče Mary – Znaš za onaj vikend kad ste vas dvoje trebali poći na kampiranje!
Nick pogleda u majku ozbiljnog izraza lica.
- Dobro znaš da nisam mogao poći na kampiranje! – on će sa sjetom – Radovao sam se ali jednostavno su se važnije stvari dogodile i sve je palo u vodu!
- Znam sine! Hajde, već sam sve spremila u veliku naprtnjaču i ako odmah kreneš trebat će ti otprilike pola sata da dođeš do njegova posla! – Mary se osmjehne
- Idem odmah i ne čekaj me brzo jer ću pri povratku navratiti do Myla! – Nick ju poljubi u čelo i izjuri iz kuće.
Mary ga je promatrala kako skače na bicikl i nestaje iz dvorišta u oblaku prašine a zatim samo odmahne glavom.
Vozeći bicikl ulicama Salmona Nick je neprestano pred očima imao isti san o Mylu. Nije si mogao objasniti kako niti zašto ali osjećao je da je nešto pošlo po zlu. Majka je zasigurno bila u pravu i kroz sve ove godine koliko je Mylo kod Seana i Linde nikad mu se nije desilo ništa ozbiljno. Jest da su ga maltetirali i ponižavali ali nikad u velikoj mjeri. S obzirom da je grad plaćao Mylovu skrb Linda i Sean su morali posebno paziti da ne naude Mylu. No njemu je sad dvadeset i četiri godine i grad je odavno prestao da plaća za njegovu skrb. On je sad punoljetan i uvijek može otići od Seana i Linde.
Usporio je pred ulazom u golemi park u kojem je njegov otac Mark radio kao pomoćnik upravitelja.
Century 2 Campground bio je smješten na obali rijeke Salmon. Osim što su u parku postojala mjesta za prikolice i šatore, nalazio se i hostel s pristupom internetu, kuhinjom i praonicom rublja.
Nick je prošao kroz glavni ulaz, pozdravio portira koji mu se uredno nasmiješio, i produžio do zgrade u kojem su se nalazili uredi. Bicikl je prislonio uza zid i ušao u zgradu.
Njegov otac Mark upravo je prilazio izlazu kad je ugledao Nicka.
Smješak mu je obasjao lice.
- Bok tata! Evo majka mi je rekla da si tražio svoju opremu!- Nick će također s osmjehom na licu.
- Hvala Nick! – Mark prihvati naprtnjaču koju mu je pružio Nick – Treba mi danas jer vodim grupu gostiju na dvodnevnu pustolovinu! Spuštat ćemo se čamcem niz rijeku i prenoćiti na obali!
- Zvuči zabavno i uzbudljivo! – Nick će nestrpljivo – Oprosti tata ali moram krenuti dalje! Žuri mi se!
Mark Batterstone pogleda sina direktno u oči.
- Što je tako hitno da ne možeš sa svojim starim progovoriti više od tri rečenice? Nešto se dogodilo kod kuće?
Nick je bio u iskušenju da mu sve ispriča no ipak odmahne glavom.
- Ne, ne!! Sve je u redu! – brzo će Nick – Imam važnog posla koji ne može čekati i...
- Važan posao?! – iznenađeno će Mark – Prvi put čujem od tebe da imaš nekakav važan posao! Mislio sam da bi možda htio poći na kampiranje...
- Meni je važan i prolazi mi vrijeme! – Nick će odriješito – Gle, vidimo se kad dođeš kući! Žurim! Bok!
Nick se okrene i izjuri iz zgrade prije nego je njegov otac mogao reagirati. Iako je Mark izašao odmah za njim iz zgrade Nick je već zajahao bicikl i pojurio prema izlazu iz kampa. Nije nimalo želio objašnjavati ocu san o Mylu jer bi dobio istu reakciju kao i od majke. Ovako je bilo brže i jednostavnije. Ionako će sve ispričati kad se vide ponovno.
Trebalo mu je oko petnaest minuta da stigne do ulice Lena i kućnog broja 117. Primjetio je da Seanov kamionet nije u dvorištu i na tren se zaustavio od iznenađenja. Otkako pozna Myla taj Fordov kamionet vječno je bio parkiran u dvorištu, i spoznaja da ga više nema samo mu je još više podigla alarm u glavi. Nije slučajnost da se to dogodilo nakon što je on sanjao Myla. On priđe ulaznim vratima i pozvoni a zatim se odmakne dva koraka unazad. Nije se želio susresti sa mamurnim Seanom. Ali nije Sean bio taj koji je otvorio vrata već Linda. Od samog pogleda na njeno lice Nick je poželio da je radije ugledao Seana. Linda je izgledala kao da je probdjela cijeli tjedan ne spavajući. Lice joj je bilo svo izobličeno i naborano na način kako ju on nikad nije prije vidio. Nesvjesno je zadrhtao kad su im se pogledi sreli.
- Što hoćeš! – izrekla je to kao prijetnju a ne pitanje
- Ovaj... Mylo! Trebao bi Myla! – spetlja se Nick
- Nije kod kuće! – hladno će Linda okrenuvši mu leđa i zatvarajući vrata.
- A gdje je...? Znate li.. – Nick će brzo ali čuo je samo vrata koja su se glasno zatvorila.
Par trenutaka je tako stajao zureći u vrata a zatim se vratio nazad do bicikla.
- Ako nije kod kuće postoji samo jedno mjesto gdje on može biti! – Nick će glasno – U knjižnici!
Rekavši to on ponovno zajaši bicikl i odjuri prema Glavnoj ulici u kojoj se nalazila knjižnica i gdje će vjerovatno naći Myla.
Tek što je njegova pojava nestala, blještava svjetlost obasjala je dvorište u kojem se trenutak prije nalazio Nick. Svjetlost je trajala svega par sekundi da bi potom išćezla.
Tri zamaskirane osobe u crnim kostimima stajali su okrenuti prema kući kao da su kipovi, da bi potom u sekundi svo troje poput munje jurnulo prema vratima. Da ih je itko kojim slučajem u tom trenutku vidio ne bi vjerovao svojim očima. Sve tri osobe jednostavno su prošle kroz zid kuće kao da on uopće ne postoji.


Post je objavljen 12.11.2010. u 11:35 sati.