Posljednjih se godina polažu velike nade u genetički promijenjene organizme.
Radi se o organizmima kojima je jedan ili više gena izmjenjeno, dodano, uklonjeno...
Tako se mogu izučavati posljedice uklanjanja nekog gena ili priroda nekog stranog gena u recimo mišjem organizmu.
Ubaci li se neki gen u miša i taj unos dovede do ispravljanja nekog genetičkog poremećaja kod miša, to nipošto ne znači da se ista priča dešava i s ljudima.
Bilo bi opasno zaključiti da je to tako, ipak su mišji i ljudski organizmi kompleksni susatvi. Jedan gen, ubačen u sustav, ulazi u interakciju s njime, s mnogim njegovim komponentama. Ako se radi o dva imalo različita sustava, interakcije mogu biti drugačije.
Da je teoretski moguće izračunati utjecaj gena na pojedine komponente sustava (recimo mišjeg) i da se zna točan broj komponenata s kojima bi gen ušao u reakciju, način na koji bi ušao u reakciju te mnogi „sitni“ biokemijski aspekti, čak ni tada se pouzdano ne bi moglo zaključiti kako će se uneseni gen ispoljiti kod ljudi jer se ne može predvidjeti s kojim komponentama bi interagirao kod ljudi. I na koji način...i tako dalje. Radi se o drugoj okolini.
Stoga ni hiperprodukcija mnogih sojeva transgeničnih životinja ne može jamčiti nikakav napredak na polju ljudskog zdravlja i liječenja bolesti...
Post je objavljen 10.11.2010. u 12:03 sati.