...Neznam kako da ti kažem koliko te volim, neznam kako da ti kažem,koliko mi značiš...
neznam postoje li uopce riječi koje bi opisale moje osjećaje..
neznam zašto sve ovo činim, zašto te volim, neznam zašto se uopće borim..
odakle mi sva ta snaga, sva ta volja i želja.. odakle mi sve riječi ove..
..neznam bi li bilo bolje da se nikad nismo sreli, dali bi sretniji bio.. ili možda nebi..i to će uvijek ostati ono možda, nikad neću znati odgovor..
Tako nikad ni ne dobivam odgovor od Boga kada ga pitam..zašto mi neželi pomoć da usrećim jedno predivno biće..
Ne dobivam ni odgovor zašto sveke noći plaćem,zašto toliko patim, zašto ti nemogu dati ono što ti želiš..
..ali znam da tih suza si vrijedan, znam da zbog njih nikada žaliti neću.. znam jer ti si ono čudo koje me naučilo voljeti..
..koje me naučilo željeti,ljubiti, stvarati, koje me naućilo praštati.. ono čudo koje mi je dalo snagu živjeti i boriti se..
..i opet pitam Boga zašto mi te dao,pa te uzeo, zašto na tako okrutan način.. zašto mi ne dopušta da budem dio tvog života..
..svake noći kroz suze izgovaram tvoje ime, pitam Boga gdje si , pitam mislis li na mene ili na neku drugu. molim ga..
..da te čuva On kad nemogu j.. molim Ga da mi te opet jednom da..da opet jednom spoji te duše dvije..
..razmišljam kako bi se ubila da te zauvijek mogu pratiti, da te zauvijek mogu čuvati.. da mogu biti tvoj anđeo..
sve češće i češće si to želim ućiniti, ali onda nikad neću dobiti priliku ljubiti te, grliti te, nikad neću dobiti priliku biti tvoja..
i više neznam što da činim, više neznam kojim putem ići. Neznam kako do tvoga srca doći..
..preostaje mi samo željeti i nadati se, u snu s tobom razgovarati, u snu ti se diviti, u snu te voljeti..
neželim se probuditi iz tog sna..neželim doći u okrutnu stvarnost, želim živjeti u bajci, u snu, u nadi za bolje sutra..
..za bolje sutra koje možda nikada neće doći.. ali moje srce zauvijek će pripadati tebi, zauvijek voljeti to predivno biće..
..Zauvijek ću moliti Boga da mi te vrati, bar na minutu , da ti kažem što želim, da se stobom u miru oprostim..
..pričat ću svima o tebi, nikad te zaboraviti neću , svakom riječju svojom željet ću ti sreću..
i NADATI se da ću te jednom opet sresti, možda na nekom drugom svjetu.. daleko od zlih ljuti, daleko od patnje i boli..
..do onda imam želju jednu, da vratim ono naše vrijeme , kad smo sretni bili oboje..
..ali sve je nestalo...
..sve se promjenilo, svaka pomisao na to tjera me na plać.. na dugotrajno plakanje, kojemu nema kraja...
i ljudi mi kažu ..mala nebudi luda, ne plaći za njim , nije tih suza vrijedan, ali neznaju oni..neznaju kakva je to bol..
kad nekog voliš ..a on nije tvoj .. neznaju oni mnoge tajne moje, neznaju oni koliko patim, radi pogreške svoje...
.i što mi drugo preostaje nego suze moje,stara slika,uspomene na nas dvoje..
..ali ni uspomene nisu ono što su nekad bile, jer sa osmijehom prisječali smo ih se skupa, a sada to moram sama =((
..moram sama kroz život ići za sebe se boriti,druge lagati, glumiti sretnu curicu, kojoj ništa nestoji na putu...
.. i glumiti dok me ne slome sjećanja, dok me ne slomi vrijeme, dok ne shvatim što sam imala i što sam izgubila..
.. još jednom za kraj .. za oprost te molim, jer i ja sam od krvi i mesa, jer i ja griješim, jer i ja sam ljudsko biće....biće koje te voljeti znalo, koje ti je svu dušu dalo, koje će te čekati do kraja svog života....sjeti se i ti male lude glave, osmijeh joj pokloni, srce joj daj.. samo zaboraviti nemoj nikada jer to bi njoj bio kraj..
svakog dana molit ću za tebe , svakog dana poljubac putem anđela poslat ti. Svakog dana u mislima ćeš biti...
ZBOGOM ='((
Post je objavljen 09.11.2010. u 16:19 sati.