dugo nisam napisala nijedan "srcedrapajuc" tekst. nesto sto bi drugi hvalili. "kako ljepo mene je rasplakalo" "tocno znam taj osjecaj" "nisam o tome razmisljala ali sad si me zamislila" takve sam komentare znala dobivati. i sad dugo dugo nista. zasto? nije da nemam materijal, samo se ne zelim sjecati osjecaja koji su u meni. izbjegavam ih svaki dan kada se probudim znam da ce sve biti isto ko i prije. ne zelim se vracati u depresiju. onaj ogavan osjecaj da si prazan i nezadovoljan. sam. usamljen. ne zelim to! ali to sto si ne priznajem ne znaci da ti osjecaji nisu u meni. jos ga na neki nacin volim. i mrzim. je li moguce nekoga istoveremeno svim srcem voljeti i svim umom mrziti? e pa jeste. jucer me alkohol poceo odavati. pratila sam ga pogledom kud got je krenuo kao i u ona dobra stara vremena. no bojala sam se prici mu. normalno, on mene samo mrzi. a j uvijek zelim ono sto ne mogu imati. i nijedan decko nije dovoljno dobar. ne. lazem. nijedan moguci, potencijalni decko nije dovoljno dobar. ja toliko nepozeljna, nezeljena, nelijepa, neshvacena, ja dobivam pravo birati? to je krivo. s obzirom na realnost kakva sam, trebala bih biti sretna da me barem netko zeli. ma nitko ne zeli. cjeli cu zivot zaliti sto nisam bila pametnija pred 5 godina i pustila ga, trudila se da budem ljepa. trebala bi biti upornija. nije tesko biti ljep. to sam naucila. no ja nikako ne uspjevam. uvijek kad razmisljam o tome da radim na sebi, zavrsim na sutra. sutra cu poceti vjezbati. sutra cu manje i zdravije jesti. sutra cu uciti. sutra cu sve. najgore je kad je covjek sam sebi ruzan u svakom pogledu. a ja, ja se i mrzim i volim. danas vise mrzim.
when im gone-3 doors down. <3
zelim prijateljicu.neku koja ce biti tu. samo za mene. a ona, ona je daleko. i ne cujemo se ko sto smo planirale. a volim ju. opet, ne zelim biti prenapadna. mozda ako joj kazem kako osjecam, mozda ce "pobjeci". ljudi inace bjeze od moje ljubavi. a ja se brzo vezem za ljude s onom nekom posebnom energijom. i od mnogo njih isto tako brzo odustajem. i opet sam sama. trudim se naci prijatelje preko interneta. i neka su fake. barem da ja mislim da su stvarni, mozda mi se posreci. kad ne vidim kako osoba izgleda razgovaram s njom kao da je najbolja osoba ikat, no kad vidim i razocaram se, prekidam kontakt. nisam fer no takva sam. nemojte mi reci da ne sudite ljude prema izgledu? svi to rade.
sad idem. svjet maste me ceka. jednom cu uspjeti. jedan mi je zivot i necu ga pustiti da ode! o meni ce se slusati. o meni ce se pricati. bit cu sama no u svacijim glavama. to ce biti dovoljno.
Post je objavljen 07.11.2010. u 18:58 sati.