Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ustipak

Marketing

Welcome!

Hans je volio motore. Putne, udobne, komotne... tzv. "putne lađe". Imao je i zvučnike, slušao omiljenu glazbu cijelog puta dok je svake godine ljeti jezdio k obalama mediteranskih mora - njegovom omiljenom svratištu. Imao je slušalice za onoga tko se vozio s njim, ugrađen u vrhunsku kacigu. Hans je dobro zarađivao i mogao si je priuštiti vrhunsku opremu - kožne hlače, jakna, majica, vrhunska kaciga, odličan motocikl, ručno dorađen. Prave raritetne čizme... i još mnogo vrhunskih detalja pravog zaljubljenika u motore.
Ove je godine odlučio da posjeti srcoliki otok na sjeveru jadranskog mora, po prvi puta. Slušao je toliko puno o tom lijepom kraju, i konačno se, nakon 28 godina putovanja posvuda, odlučio "okoristiti" sugestijama i naputcima svojih kolega i otići vidjeti tu lijepu obalu, te ljubazne ljude, dobru hranu, pitoreskne pejzaže.

Polako mu je tih gotovo devet sati puta iz Njemačke počelo teško padati i polako mu se umor počeo sve više produbljavati. Preostalo je najprije nekih 70ak kilometara od posljednjeg prelaska granice, a zatim su se kilometri polako smanjivali. Istovremeno se umor snažno povećavao.
Konačno, na svega par kilometara do odredišta, na posljednjoj periferiji grada kroz koju je na svom putu trebao proći, ugledao je šljunkom posuto proširenje dvjestotinjak metara pred sobom, a na njemu i malu kućicu. Već je u pričama svojih prijatelja čuo kako su te kućice info kiosci gdje je mogao pronaći slobodan smještaj skoro pa i u najvišoj sezoni. Tako je i krenuo na izlet, kako je to inače običavao - na blef, na slijepo, nalazeći smještaj u samoj destinaciji, na kraju puta. Što god njegovi prijatelji mislili o tome. Hans je volio avanturu.
Skrenuo je desno na proširenje i parkirao motor desetak metara od kioska. Ugasio ga je, oslonio na nožicu, a onda sišao s motocikla.
Skinuo je kožne rukavice, stavio ih na sic, a zatim iskopčao kabel od ozvučenja u kacigi. Slijedom, otkopčao je složen sigurnosni sistem kacige. Skinuo je kacigu i odložio ju na volan naopako, a u nju stavio rukavice i mikrofon.
Prošao je prstima kroz kosu, malo razbarušivši ugnječene pramenove.
Otkopčao je kvalitetnu jaknu, najprije kopče, a zatim zip-patent, skinuo ju, odloživši ju preko sica. Osvrnuo se oko sebe. Sumrak. Masline. Brdašce s vinovom lozom. Svježe, ali ne prehladno. Taman po njegovom guštu.

Uputio se prema kiosku da konačno riješi i pitanje smještaja te da se uputi u sobu, na tuš, i na nekakvu večeru. Osjećao je da je polako zreo za krevet, dok je krckao šljunkom prema kiosku. Zaobišao ga je i vidio svjetlo koje je dopiralo iz unutrašnjosti kioska, što mu je ulilo određenu sigurnost, tim više jer je začuo glasove ljudi unutra.

Prekoračio je dvije stepenice, ušao unutra s osmijehom kakvog samo germani mogu pružiti, no njegov je bio istinski prijazan i veselo, nakon devet sati puta u samoći.

A onda je ugledao kašete s bananama.
Desno od njih jabuke, a lijevo nekoliko desetaka lubenica.
Digao je pogled prema prodavaču, i shvatio da je pred njim muškarac srednjih pedesetih, neobrijan, šlampavo odjeven, s poflekanom odjećom sprijeda od prebacivanja voća cijelog dana.

Hans je ponovo spustio pogled prema kašetama tik pred sobom i zabuljio se u već polako nagnječene breskve, čitajući:
1 KG
25 KUNA

"Info?!" upita već malaksalo.

"Najn, najn! Nur gemuze und fruht." odvrati mu prodavač i počne se smijati.
"Info noh vajta!"


Post je objavljen 10.10.2010. u 01:26 sati.