kaže... djetinjstvo joj nije bilo bajno.. majka i njezin otac su se počeli gadno svađati kad je imala oko 11godina.. svaki dan je bio sve gori i gori.. uvijek je bila na tatinoj strani jer je shvaćala da je majka kriva.. od računa do računa.. otac da pare da plati račune ona potroši na ništa.. bili su bez struje dosta puta maminom krivnjom.. majka joj nije bila svetica kao sto priča.. vidjela ja vlastitim očima puno toga.. sto i nije trebala.. kao kćer je prešutila ocu nije rekla za prijevaru ... dok jedne zime majka nije sama otišla od kuće sa dva brata i sestrom.. otac se ujutro probudio jer je moro ic rano radit i nije htio kćer budit.. kasnije kad je došao kuci bilo je oko 9h probudio je kćer i pitao .. dali znaš gdje mama i ostali.. sami smo u kuci.. počela je da place i rekla da ne zna srušilo joj se nebo.. otac ju je zagrlio i njemu su bile već suzne oči.. znala je gdje je majka ali nije bila sigurna ..nije ni rekla ništa.. molila je Boga u sebi da se vrati jer htjela je obitelj.. roditelje.. bracu i sestru uz sebe i da su zajedno.. majka nije marila za ničim.. gledala je na sebe.. iako je krivila oca za sve vrijeme za sve.. ... prošlo je vremena .. sestra se vratila kuci.. kasnije i brat ... dogodio se strašan užas u svemu tom.. jedan od brace je poginio .. sto ih je sve slomilo ... al mora se živjet kako god bilo.. ne smije se odustat od života.. otac kad je majku pito dali smije vidjet sina(drugog) odgovorila je NE zašto bi vidio sina kad nemaš jednog onda ti ne treba ni drugi... nije bio kao ona da za sve ide na sud.. jer imao je obzira da to dijete isto muci.. bilo je dosta toga još... majka je živjela daleko.. kasnije se doselila treće selo od njih da navodno bude bliže svojoj djeci.. ona ... kći.. odlučila je ići majci jer ju je voljela i falila joj je iako je znala da je mnogo griješila i rastavila cijelu obitelj.. otišla je kod nje .. majka je obećala da ce ostat živjet tamo di je tad bila.. treće selo.. posto se u međuvremenu mlađi brat preselio kod oca tu je ponovo bilo suđenje da brat pripadne majci.. kada je majka došla tu bilo je vise šanse da dobije brata.. i kćer jedna je otišla tad kod nje jer je obećala da neće ponovo otići gdje je prije tog živjela.. daleko.. već ce bit tu da ne mijenja okolinu i sve.. kada je sina dobila na skrb pokupila je stvari.. kćerku nije ni pitala dali želi ići s njom tamo.. jer ona je morala još 2godine u školu ic... ona se vratila kod oca.. nije ni shvaćala da je samo bila izigrana... ... prošlo je već dosta.. obje kćeri su joj išle ljetovat kod nje... da je jedno ljeto kćer otišla kod nje iako je trebala otići sa dečkom tako se bila dogovorila.. ali on je bio na terenu pa si htjela uskratit vrijeme i mislila je da ce ga vidjet na moru.. jer nije bio bas daleko od tog mjesta... iako joj on govorio da ne ide sama jer skužio je kakva je ona.. ali nije to ni bitno.. dogovor je bio da bude kod mame 3tj. na kraju je bila tamo 8-9dana ni toliko.. prošla je pakao .. pravila se da je sve uredu.. ponižavala ju je .. govoreći.. da je bolje bilo da ju je pobacila nego sto ju je rodila.. da je glupa i da je umjesto plodne vode mozak joj iscurio.. bezobrazno se podnijela prema njoj.. da ju je nakon toga navečer izbacila na ulicu.. u nepoznato.. nije ni znala dali kćer ima novaca da se vrati kuci u Slavoniju kod oca.. ali dobro imala je otac joj je dao za svaki slučaj da ima.. .. pokupila je stvari i krenula...otišla do prve autobusne.. bus nije došao.. prespavala je u mjestu gdje majka živi .. sutra dan 24.srpnja krenula je kuci.. bilo je bolno ali utjeha joj je bila njezin dečko i otac ..jer je znala da ima nekog da se brine za nju .. da ima nekog ko ju voli.. ko bi možda dao sve za nju... cijeli taj put se prisjećala sta joj je majka napravila.. zgrožena je bila.. da joj taj dan pošalje poruku.. mi roštiljamo feštamo... poruku je dobila bzvz nije nikakvo pitanje poslala .. kao da se za broj zabunila.. provokacija.. zanemarila je poruku tu.. i samo mislila da dođe sto prije kuci.. došla je u Zg busom trebala je presjest u drugi ali nije bilo do navečer busa.. otišla je vlakom.. taman kupovala kartu i brzi vlak proso... otišao.. ništa uzela je za putni kartu.. vozila se kuci duže nego sto je mislila.. ali sretno je stigla.. prvi put tatu zagrlila i trčala prema njemu.. kao malo dijete se osjećala... tu noć su bili svatovi od jedne kolegice.. obećala joj je doći u svatove.. sa puta je odmah otišla u svatove .. bila je vesela ko da se nije ništa dogodilo... iako je jedva čekala da vidi svoj krevet ..da legne i odmori se... ... prošlo je već dugo majka se nije ni javila niti pitala za nju .. dali je stigla.. jeli dobro.. ništa.. ne može još vjerovat da joj je takva majka.. ali odlučila je ispunit joj zelju.. jer joj je majka rekla da joj vise ne dolazi pred oči.. da joj ona nije niko i ništa .. rekla je .. dobro.. tvoja zelja .. moja zapovijed... zaklela se životom da se s njom vise neće nikad naći.. i sa njom pričat.. jer djetinjstvo joj je uništila dovoljno.. zašto bi i cijeli život.. ..........................................hvala mojoj ljubavi i ocu koji su bili uz mene kada mi je bilo najteže…hvala vam… <3.. volim vas.. strong>
Post je objavljen 15.09.2010. u 00:23 sati.