Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/isuskraljkraljeva

Marketing

DOPUSTI MI DA TI PIŠEM, PRIJATELJU MOJ ...

Pusti me da ti pišem prijatelju moj, pusti me da ti pričam kako je silan naš Bog. Zašto od mene tražiš da raspravljam i razmatram istine i laži ovoga svijeta, kada znam i vjerujem da postoji On, svemogući Bog ...
Pusti me da ti pišem prijatelju moj, dopusti da di kažem kako je divan naš Bog. Zamisli molim te, imao je Sina, jedinca - i - nećeš vjerovati - radi mene i radi tebe i za spasenje svih nas pustio ga je da umre. Ne vjeruješ, znam, ne vjeruješ, jer - ni ti ni ja to ne bismo mogli učiniti za drugoga, a On ipak jeste. Pusti mi da ti pišem ...
Dopusti da ti objasnim ljepotu života s Njim i u Njemu, dopusti da ti o tome pišem svaki dan iznova, da ti objasnim radost srca moga jer znam da ovo maleno srce ljubi tog i takvog velikog silnog Boga ... dopusti, ne prekidaj me, dopusti ... da priča moga srca dotakne srce tvoje, prijatelju moj ...
Zašto se bojiš slušati o Njemu? Da, možda sam se i ja nekada bojala jer - sve što je novo u našim životima u stvari je nova neizvjesnost, ali On nije neizvjesnost, život s Njim nije put u neizvjesnost nego putovanje u jedinu, pravu i istinsku izvjesnost, dopusti mi da ti i o tome pišem ...
Pogledaj nebo, pogledaj more, brda i planine, polja i livade, pogledaj zemlju ovu nam svetu ... i ... zar u svemu tome ne vidiš Njegov prst, iskaz Njegove beskrajne brige i ljubavi za sve nas ... zar u svemu tome ne vidiš Duh Njegove prisutnosti među nama ...
A mi - gdje smo mi - u pohotama svojih srdaca odlutali ... ? Dopusti mi da ti o tome pišem, prijatelju moj, da shvatiš, da progledaš, da Ga uzljubiš ... pusti me, prijatelju moj ...!
On, se kao pravi domaćin, kao veliki, najveći, vrhunski ugostitelj, šef hotela koji se zove Život, pobrinuo da imamo puni pansion - svaki dan - besplatno, a mi, kud smo mi zastranili u bijedi i oholosti svoga srca, tražeći još, tražeći i grabeći više, ubijajući sebe i druge, i što je najgore ubijajući Njega u nama i oko nas. Pusti me da ti objasnim prijatelju moj ...!
I, taj naš Bog, je, kako rekoh, imao Sina - a Sin od Boga darovanu mu Majku, Djevicu čistu, svetu, Bogorodicu, Majku svega stvorenoga, poniznu službenicu Gospodnju ... e ... Nju ne znam kako bih ti opisala ... jer u našem rječniku nema tako divnih, tako plemenitih, tako čistih i svetih riječi kojima bih ti Nju mogla opisati ... Znam samo, prijatelju moj, dok ti ovo pišem, obuzima me neopisiva nježnost, blagost, malenost ... kao da je tu negdje pored mene ...
I poželim nekad, prijatelju moj, da ih dotaknem, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, poželim nekad nasloniti glavu na grudi Majke Bogorodice ... i tijelom ih ne osjećam ... al srce maleno u grudima gori od radosti, jer, sama ta želja za njima u srcu budi radost, vjeru, ufanje i ljubav ... dopusti da ti i o tome pišem, prijatelju moj, da se jednoga dana i ti probudiš, da progledaš, da shvatiš - da se spasiš!


Post je objavljen 07.09.2010. u 11:02 sati.