Marković će ispitivati Marića. Poligraf u Profilu. Malo je vlasnika izdavačkih kuća koji pišu knjige. Još manje ih čita. Poligraf je dobra stvar, iako jeftinije je prisjetiti se one stare: Ime je znak. Je li prezime vlasnika Profila Žderić? Pa, kako se onda njegovi radnici usuđuju i pomisliti na krađu knjiga? Kako možeš ukrasti nešto što je odavno požderano?
Marković i Marić ne počinju samo s istim slovom, već čak sa tri ista. Ali, tko to gleda. Tko mari za nogometna varanja?
Severina ide u Banjaluku. Možda im zapjeva Hrvaticu, kod nas je dobro išla. Ili barem Djevojku sa sela. I sve to prije nego ode u politiku. O, Bože, zar smo dotle došli da navijam za Jadranku? Čini se da jesmo.
Na cijevi naftovoda pored Slavonskog Broda visi pas. Mrtav. Obješen. Čovjeku dozlogrdila životinja. Što li tek radi ljudima koji mu dozlogrde?
Šerbedžija snima film s Angelinom. Izvrsno. Nadam se samo da ga hrvatski građani neće sufinancirati. Ili, možda, nije to ni loše. Uspijemo li među njezinu siročad ubaciti i malo naše. Npr. one koja kopa po kontejnerima jer ima vremena. Još ne ide u školu.
Iz rupe neke karlovačke šahte vatrogasci su tri sata spašavali štene. Bačeno. Ostavljeno. Cvililo je. Krupan muškarac u kombinezonu drži štene u naručju i smješka se. Uljepšao mi je dan.
Ionako su mi dosadili intelektualci: šute, a možda i zato što se počesto bave perverzijama. Poput Romana Polanskog koji siluje uokolo. Ili Woodija Alena koji je oženio usvojenu kćer svoje dugogodišnje supruge. I stukao ogromnu lovu na neurozama. Tuđim. Jer ih proizvodi u svima koji mu se nađu u blizini.
O hrvatskim intelektualcima ne bih. Premalo ih je, pa nema smisla uplašiti ih. Njihovo je proizvoditi maglu i vrata raznoraznih akademija držati čvrsto zatvorenima. Za sve one koji su nekom greškom krenuli u tom smjeru.
Da, volim krupne muškarce. I one u kombinezonima. Još više one s djetetom ili štencem u naručju. Zato mi je današnji dan dobar. Ima ljubavi.
Još.
Čak i ako mi ne vjerujete.
Post je objavljen 25.08.2010. u 18:05 sati.