Dragi ljudi
U svrhu življenja u trenutku (vidi post ispod) ili fokusiranja,potrebno je naučiti neke vještine.
Neke trikove i metode,koje se ne može naučiti ni u kakvoj školi,ustanovi,sekti ili crkvi ...
Ne može ni na blogu da se razumijemo.
Između ostalog,grezovanje je termin koji ne postoji u hrvatskom jeziku,kao ni grezo.
Ali svi mi nekad grezujemo,neki češće neki rjeđe,no sigurno je to da svi grezujemo.Svi.
Općenito rečeno to je način ophođenja ilitiga ponašanja prema okolini, uključujući ljude.
To je način koji njeguje one iskonske čovjekove vrijednosti.
Da se smije,da plače,da se ljuti i da skače..
Ponašanje koje se vraća na početak,koje ne poznaje granice,koje nije predodređeno.Koje nije očekivano,kao kad kažeš dobar dan u trafici i ona ti vrati.
Sigurno vam se nije dogodilo da vam kaže...kurac je dobar,a ne dan.
Ili da vam u pekari djelatnica kaže kako je hrenovka tu samo za ukras a ne za ljude.
Pazi,skoro cjelodnevno ponašanje u stvari nije ono što bi htjeli već što bi trebali,u svrhu nekog sveopćeg morala.Neki bezobraznici bi čak rekli i mira.
Na kraju,ono šta jesi postaješ zadnjih sat vremena dana kad večeraš...i tad se posvađaš.
U najboljem slučaju poševiš.Šta je i normalno s obzirom da si rijetko svoj.
Sramežljivo,upakirano u sve političke celofane,katkad pokušavamo izrazit i onu najmanju želju,od straha.Straha od reakcije.
A kad bi,malo za promjenu,odjebali te sve reakcije i jednostavno bili onakvi kakvim se mi vidimo.
Da ne djelujemo potpuno automatizirano.Da smo prije svega ljudi,prije svih usijanih i uštogljenih normi i titula.
Da ne postoji američki nasmijani susjed.
Pitaj jel možeš parkirat,pitaj jel triba odnit kauč,budi ljubazan,budi mirišljav,nemoj psovat,pomoli se,ajde čestitaj susjedu...
Jer,maltene,to pokreće svijet.
Nema šta,na odličnom je putu.
Jednostavno nije prirodno uvijek biti nasmijan i dobre volje,niti je prirodno uvik bit nadrkan, ali je najprirodnije to kombinirat.Nema isključivosti,nema radikala.
Nije normalno biti uvijek ljubazan,niti pristojan, nije...jer ništa u prirodi nije tako.
Zašto nebi moga staroga poslat u tri pičke materine ili reć babi nek se jebe i ona i njene palačinke a isprid dide livat njegovo vino u salatu.
Zašto nebi reka rodici da ima predobre sise ili zašto nebi na parkingu pita tipa di je kupia felge ili zašto nebi na koncertu izmislia pola stihova na glas?
Zašto su pravila jedna kad smo u masi a druga kad smo sami.
Zašto mogu podrignut u društvu prijatelja al ne mogu s obitelji.
Zašto je dlaka gadljiva.
Zašto postoji bon-ton.
Zbog kamere,zbog novina,zbog droge,zbog čega?
Tako se održavaju dobri odnosi?Ljubav?
Da,ja najviše volim kod moje žene šta tako graciozno drži nož u ruci dok reže šnicel.
Mate je moj najbolji prijatelj jer uvijek pridrži vrata od lifta kad vidi da netko dolazi.
Tako se održava status quo,tako se ne radi ništa.
Gubljenje vremena.Nezapaženo djelovanje.Bez promjene stanja.Nema pozitivnog efekta jer je takvo ponašanje očekivano.Ništa.
Ne postoji se,samo obitava,ne stvara se niti uništava...
Nitko nije napravio promjenu nemijenjajući.
Ali da,svi ćemo stati bratski za promjene.
Srećom,ne treba mijenjati,samo biti grez.
Promjene će onda doći same od sebe.
Grezovanje nije poziv na životinjske nagone,na govor misli,to je samo realno tj. istinsko zapažanje stvarnosti,naravno, obojane našim emocijama i osjetilima.
To nije poziv na to da nekoga uspavate prednjim direktom kad vas iznervira ili da poljubite svaku mandu koja prođe ulicom.Govor,ponekad i samo pogled su sasvim dovoljni.
To je poziv na napredniji,neovisniji stadij ponašanja.
Od srca vam želim da mi popušite kurac!
Post je objavljen 23.08.2010. u 21:48 sati.