Bilo je tako lijepo voljeti slobodu,
upravljati njome i dopuštati joj da diše zajedno sa mnom.
Odjednom osjetih divan miris velebitskoga cvijeća,
i ono me digne daleko, tamo su me čekala mjesta u kojima bih
nježno ispunjavala svaki redak svoga života.
I tko zna kakve avanture čekaju ovu personu.
I da usudim se nazvati se tako,
jer baš poput leptira moja unutrašnjost
lebdi nad svijetlom mi budućnosti.
Okušat ću se u lovu same sebe i trijumfalno si dopustiti
okret za 180 stupnjeva koji će u daljini pjevati manjinu moga srca.
Granica koju upravo prelazim je ona prekretnica
i ne vraćam se.
Od sada idem samo naprijed.
Jer budućnost je ta koja nas čini osobama, a prošlost je samo priprema za taj suludi strah pred nama.
Korak po korak doći ćemo daleko, dok trčeći stižemo samo na mjesta koja bježe dalje od nas.
Pa tako krenimo na put oko svijeta.
Neka mi budemo naš hir za cijeli život.
Hvala ti, H.
Tu sam, idem opet, mislim na vas, kad god sam tu posjetim vas i ostavljam trag u srcu.
Pusa od mene
Vaša*
Post je objavljen 21.08.2010. u 21:39 sati.