Pravo je umijeće živjeti u sadašnjem trenutku.Preciznije,ne poznajem nikoga tko živi u sadašnjem trenutku.
Nekoga ko se probudi i prvo što promisli je...uuuuaaaaggghh eto počinje još jedan dan!
Ili onako rastezajući se ponovi deset božjih zapovijedi u bradu.
Uglavnom ili sklapamo prekinuti san sa javom ili buljimo u crvenu kontakt lampicu na teveu dok ne dođemo sebi.
Higijenske (ne)potrebe izvršimo rutinski misleći kako je krevet najbolja stvar na svijetu i prva stvar kad se vratimo kući bit će...krevet.
Tokom dnevnih aktivnosti,iako vam se možda tako ne čini,ali također nismo fokusirani...triba protokolirat 18 ugovora do 13 sati,iskrcat kamion za sat vremena ili zadovoljit nečiju perverznu želju, svejedno.
Do tih 13 sati,kompletni mi smo u završavanju toga do navedenih sati.Um,duša,tijelo su na stand by,paraliza koja dopušta samo automatizirane pokrete.
Jebga,nakon jednog pro...ugovora i nakon jednog iskrcanog kauča,svi ostali postaju rutina.
Arhitekti?
Pa i oni,ne grade oni za sebe nego za pare i koliko oni god smatrali grčku nepotrebnom i neprimjenjivom,gradit će i dorske i jonske i štajaznam kakve već stupove...jer će to netko financirat.
Isto tako je i sa skoro svim umjetnicima,inžinjerima,dizajnerima,robotičarima,trgovcima,pedikerima,frizerima, pa i pravnicima itd...
Rade i proizvode kopije kopija imitacije,i to s jebeno dosadnom rutinom.
Dakle,ustanovili smo da većinu svog produktivnog vremena provodimo neproducirajući.
Ali mi zato mislimo,kontempliramo.
Vrijedno i marljivo projiciramo budućnost u našim prebukiranim glavama.I svaki put pogriješimo.
Baš svaki,nevjerojatno.
Povremene iznimke naravno,pripisujemo telepatijii,dežavujima i ostalim herojima.
Ali uporni smo.I dalje gledamo u cigaru i donosimo najbitniju odluku u životu,igrajući utakmicu stoljeća za dinamo.
Heh,najsmiješnije je još kad nas potrefi neki neočekivani meteor pa onda provodimo dane misleći o njemu.
Pa šta da sam napravia ovo,šta da sam ono ili da onaj idiot nije vozia 50 usrid noći kad nema pasa na cesti...
Osim policije koja te globi sa 6 miseci oduzimanja vozačke i dječjeg doplatka
Ali..pa...kako..zašto?
Taj meteor,na primjer, će sigurno oduzeti pola dnevne mentalne energije idućih 3 miseca.A za kurac.
Slikovitije rečeno,neki svježe upoznat par koji se oplodi u nečijoj barci na ribarskoj u komiži...
Prisilno se udruže...njima se ta barka sigurno još uvijek ljulja u glavi,i divna zvjezdana noć koja je bila čarobno kobna.Dok ju god ne pošalju na fakultet,ona će im se svakodnevno pružat tu čaroliju.
Uočavate za koliko velik kurac,jelda?
Sadašnji trenutak postaje tek kratak sadržaj u dvije crtice od nekog kapitalnog (zlo)djela tipa Kiklop ili Ana Karenjina...
I to u najboljem tj. najgorem slučaju.
Samo kad grmi pamtimo i proučavamo,bez obzira koliko osunčani bili.Dvije crtice tako označe 5-10 godina života recimo.
Da,tada sam se boria za misto voditelja,kupia pasata i umrla mi je tetka Caroline....1995-2000
Eee koje su to godine bile,hadjuk igra u četvrfinalu lige šampiona,drug tito najbolji,svi imali posao...1970-1980
Dite moje,tada se živilo za mužiku,104 megahrca na radio Luxemburg svaku včer smo se okupljali u Mate u kužinu od dvanest kvadrata!!!....po 30 judi bi se natiskalo!!!..1950-1960
Sadašnjost jednostavno kao da ne postoji.
Post je objavljen 19.08.2010. u 00:59 sati.