Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

Ah ta ljubav...

Da, o tome je riječ! O tom osjećaju koji ti se uvuče u grudi i moš se jebat! A bilo mi je tako lijepo dok sam bio samac! Radim što hoći i kad hoću - nije bilo dosade u mom životu a sad sve je beznadno i dosadno bez nje!Kako sam uopće mogao funkcionirati bez nje - sad mi se nameće to pitanje! Lijepo! Živio sam lijepo! Pisao knjige po čitavi dan i guštao! A evo sad prolaze dani a da ne napišem ništa jer samo mislim na nju i koliko mi nedostaje njena blizina! Koja beznadnost! Nema pomoći što god pokušao učiniti! Gledanje filmova ili šetnja gradom prije su bili dobar lijek ali više ne! Kako je ta ljubav stvarno teška!
Ok! Zaljubio sam se - big deal! Svakodnevno se ljudi zaljube i odljube - to nije ništa novo! Ali je za mene!
Istina bavim se stand - up komedijom, pisac sam i pjesnik i kao takav - uvijek sam! Očito nama piscima treba samoća da bi mogli umjetnički stvarati ( "... like a poet need's the pain..." ),! Da ne bi tko krivo shvatio - ja sam oduševljen djevojkom koja je zavoljela mene - to nimalo nije upitno! Osjećaji koji me obuzimaju su neopisivi ( smiješno je to čuti od "pisca" - neopisivo ), i vjerujem da ne postoje osjećaji poput ovih ljubavnih koji te podižu i spuštaju u isto vrijeme. To je poput ovisnosti koje se ne želiš riješiti!
Samo što sam poput vampira - hranim se njome svake sekunde, kroz misli, sjećanja, i ne mogu to kontrolirati! Čitav mi se svijet vrti oko nje i sretan sam zbog toga! Uvijek sam živio život koji se bazirao samo oko mene! Uzbuđenja su me stalno slijedila - tu se ne mogu žaliti ( pitajte moje frendove oni će vam to potvrditi )! Imam dogodovština dovoljno za cijeli život! A sad se sve bazira oko nje i za promjenu to mi se sviđa! U čemu je onda problem? Nema problema!
Glupo zar ne? Zapravo je ovo trebao biti sretan tekst ali nekako je ispao - ne znam - ne planiran! A upravo o tome govorim! Želim napisati nešto veselo da svi vide koliko sam sretan a ispadne ovako melakonično jer mislim samo na nju i na to koliko mi fali kad nije uz mene, i onda sve bude mljackavo i pekmezasto! Ništa nalik na mene! Ali pretpostavljam da je to isto kod svih i da ja nisam iznimka ( ma koliko ja to želio biti ). Smiješno je ali mislim da sam u biti prvi put zaista zaljubljen jer nisam prije imao ovakve osjećaje! Ukrala mi je srce i u grudima ostavila prazninu koju samo ponekad posjeti da bi me održala na životu! Znam da to zvuči patetično ali što mogu kad tako osjećam! Nije mi prije smetalo biti sam danima i bez komunikacije a sad žudim za svakom njenom riječi... Ah ta ljubav...
Da mi je netko rekaop da ću se ovako ponašati nasmijao bih se njemu u lice i rekao NO WAY!!! I pogriješio bih TEŠKO!!
Ironično je da sam se zaljubio baš SADA kad sam usred problema i kad mi je ljubav zadnje bilo na pameti! Čak sam nastojao da izbjegavam djevojke ( bar na neko vrijeme ) ali ne možeš pobjeći ljubavi kad te ona pronađe!
Sjećam se kako sam znao u parku sjediti na klupi sa papirom u ruci i pokušavao napisati pravu ljubavnu pjesmu promatrajući zaljubljene parove, nastojeći prodrijeti u osjećaje koji su oni gajili međusobno.... Mislio sam da to neće biti teško ali tek sada shvaćam da nisam bio ni blizu shvaćanja što znači biti zaljubljen.... Još je gore što sam ja neizlječivi romantik ( među onim dinosaumia koji izumiru ) što moju ljubav čini još težom, jer svaku sekundu želim djelit s njom a to naravno nije moguće.... Zato je ljubav prekrasna - jer kad ste sa voljenom osobom onda ulažete sebe u potpunosti u taj trenutak, jer znate da neće trajati vjećno i da u jednom trenutku opet ćete biti sami i žudit ćete za novim trenutkom, i tako u krug..... Ah ta ljubav...
Najljepše što čovjek može dati i najgore što čovjek može oduzeti.... Sposobnost da nekoga voliš je iznad svega, jer svi želimo biti voljeni - ja znam da sam oduvijek trebao ljubav ( a rijetko sam je dobivao ). I nije važno o kojoj je ljubavi riječ ( roditeljska ili fizička ili platonska ili bratska ili prijateljska ili emocionalna...itd.. ), bitno da je ljubav i da je iskrena...
Obožavam trnce koji me obuzmu kad joj čujem glas, i to što mi izmami osmijeh na lice svaki put! Ah ta ljubav...
Pogodi te iz vrela neba u trenucima kad se najmanje tome nadaš i ne znajući da ti je baš to potrebno da savladaš prepreke u životu! Sad sam poput psića koji žudi za pažnjom! Mali plišani medo s kojim sam se igrao dok sam bio mali i koji je trpio sve moje zagrljaje koji me bezuvjetno volio! Sad više ne moram živjeti živote likova iz mojih knjiga - likovi kojima sam davao svoje osobine a koji su imali bolji život od mojeg. Ali ne više! Sad živim punim itenzitetom i ne mislim stati! Otkako sam zaljubljen život mi se otvara u novom svijetlu i nastojim uhvatiti svaki trenutak!
"SANJAJ KAO DA ĆEŠ ŽIVJETI ZAUVIJEK
ŽIVI KAO DA ĆEŠ UMRIJETI SUTRA!"
Ah ta ljubav........


Post je objavljen 02.08.2010. u 09:15 sati.