Voljela bih da mogu vidjeti u tvom pogledu da ti nije stalo. A pozelim nekad da si tu barem na tren. Samo da si tu,da nista ne kazes.. Tvoj pogled i dodir ionako govori puno vise.
Znam da osjecas isto sto i ja kad smo blizu.A i kad smo daleko. Nemoj poricati. Jer znam te. Jer kroz sve nase svadje,rijeci,trenutke.upoznala sam te. Jesam li stvarno u tvom srcu kao sto si mi nekad rekao? Osjecam da jesam. Jer nasi se putevi uporno susrecu!Ti uvijek odlazis,ali se vracas. Zasto? Neznam.
Stalno slušati da ti neko govori da mu je stalo do tebe i da si mu nešto posebno u životu, a potajno u dubini duše znati da to nije istina, me je natjeralo na taj čin.
Te noći kada je sve bilo savršeno,shvatila sam da je sve to bilo jedna noć i kajanje...Ili pak samo jedna noć...
Ne kajem se za svoja djela...Zašto bih???...Uradila sam nešto loše???... Ne, nisam...Ali to je bila samo jedna noć...
Šta se desilo poslije te JEDNE noći...Ništa!!! Zašto???
Možda zato što ja nisam bila dovoljno pametna da te zadržim ili možda što ti nisi znao šta želiš... Ipak ovo drugo zar ne??? Ali ja te ne mogu natjerati na nešto što ne želiš... A ti nisi želio biti uz mene...A ja sam mislila da je drugačije...
Bio si mi nešto posebno,vidjela sam u tebi nešto što u drugima nisam.
Ne,nije to ljubav.Ne znam kako bih to nazvala.Možda sigurnost???Ne znam!!!
Tako si pao u očima mojim...Samo jedna noć i jedno tvoje djelo dovelo je do ovoga...
Ali,moje srce ne bi izdržalo...Ne bi podnijelo poraz i bol koju bi mi ti nanio kad tad...Zato se odvajam od tebe...Hvala ti za sve...Uvijek ćeš imati posebno mjesto u mom srcu ali kao prijatelj ili brat...
Post je objavljen 30.07.2010. u 19:12 sati.