Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/istina-pravda

Marketing

IZ KNJIGE "NEKA MI SUDI HRVATSKA A NE HRVATSKO PRAVOSUĐE"

Nakon što se prethodni Općinski sud proglasio nenadležnim sutkinja sa Trgovačkog suda je donijela rješenje kojim se ukida privremena mjera na što je uložena žalba Visokom trgovačkom sudu.

Žalba je odbijena iz bizarnih razloga, tj. zbog činjenice da sutkinja nije navela po kojem sucu je predmet riješen, pa kako u rješenju ne stoji tko je rješenje donio, , smatra se da rješenje niti ne postoji. A ako ne postoji rješenje ne postoji niti pravo na žalbu.

Kako je rješenje Visokog trgovačkog suda konačno, privremena mjera s kojom se priječi blokada računa i prisilna naplata je nakon šest godina što je bila na snazi po rješenju suca koji je bio prijatelj prethodnog vlasnika ukinuta i račun poduzeća blokiran, s tim da se blokada broji od prvog dana kad je predan prijedlog za ovrhu, tj. čak od 1998. godine.

Ovo je dovelo do niza problema u poslovanju i pojačalo prijetnje koje su visile nad tvrtkom.

Svjesna novih opasnosti zbog blokade žiro računa zamolila sam kupce da pod hitno iznos kapare uplate banci na račun kako bi se žiro račun deblokirao, a prijedlog za stečaj povukao, što su i obećavali sve do pred samo ročište na sudu.

Dan prije ročišta me posrednik između mog prijatelja pravnika i odvjetničkog ureda (takodjer odvjetnik) obavijestio da postoji mogućnost rješavanja cjelokupnog problema ali da za isti moram dati sedam tisuća eura ukoliko želim da se stečaj obustavi. Ukoliko ne, naškoditi će mi maksimalno i sve uzeti!

Naručili su me u šumu u okolici Zagreba, da im tamo donesem novac, a predvodnik te ekipe je nećakinja poznatog saborskog zastupnika i člana Vlade, što je naravno i meni samoj bio znak da moram držati usta zatvorena inače ću teško stradati.

Da bi me uvjerili u ozbiljnost prijetnje, na autu mi je te noći eksplodirala guma, za vrijeme dok sam se vozila sa troje djece u njemu. Dva dana poslije toga, na mladje dijete je naletio automobil sa navodno nepoznatim vozačem iako je zapisana registarska tablica i policija je bila na uviđaju. Unatoč činjenici da je vozač srušio dvoje djece sa skutera koja su bila poprilično ozbiljno ozlijeđena, i da je vozač pobjegao s mjesta događaja, do danas se ništa ne zna, i ja sam dovoljno jasno shvatila što mi je činiti, odnosno da mi je najbolje šutjeti.

Novac sam stavila u džep i pojavila se na mjestu gdje su me naručili. Prije toga su mi rekli, da iz odredjenih razloga uplatim i manji iznos na žiro račun udruge koja se navodno bori za prava građana.

Nakon što sam se malo smirila, ispitala sam sve okolnosti i shvatila da takva udruga u stvarnosti ne postoji, te da sve vode isti ljudi, na način, da prvo preko udruge privuku gradjane i poduzetnike koji trebaju pomoć, a potom, nakon što saznaju sve podatke o njima, o njihovom imovnom stanju i problemima, tada ih ucjenjuju.

Kad sam opet shvatila da sam prevarena, tražila sam udrugu da mi vrate uplaćeni novac, na što su oni rekli da imaju sve snimljeno kamerom, i da nisu oni mene ništa tražili već da sam ja plačući došla njih zamoliti pomoć. Djelomice je tako i bilo (u prvom dijelu), ali nakon što sam izašla iz kuće, nazvala me gdja i obavijestila da se moram naći i s njezinim čovjekom koji će mi reći uvjete koje oni postavljaju.

Znači, snimili su samo dio koji im odgovara.
Nakon mog odlaska iz sjedišta udruge, na isto mjesto je pristigao i stečajni upravitelj (odnosno privremeni stečajni upravitelj koji je ispitivao uvjete za otvaranje stečaja) a na dogovor radi stečajne rasprave vezane uz moje poduzeće i nekretninu??

Isti način djelovanja imali su i sa Ministarstvom financija, gdje su imali (i još uvijek imaju) svoje ljude s kojima su suradjivali na način da su otpisivali poreze, odnosno Rješenja o ovrsi spremali u ladicu i čekali zastaru, odnosno za „svoje klijente“ su sprečavali da Ministarstvo ne pokrene ovrhu nad nekretninama. Za ove usluge su cijene bile vrlo visoke, a kretale su se od desetak tisuća eura na više.

Ukoliko ne biste pristali na takve usluge, tada biste im bili odmah na meti, da vam stanu na žulj i sve uzmu, tj. tada su odmah kretali s ovršnim postupkom i gotovo da nije bilo mogućnosti reprograma ili nagodbe, naročito kad se uzme u obzir činjenica da su surađujući sa sudom i Poreznom upravom imali sve informacije na dlanu.

Sve je upućivalo na to da je nemoguće izboriti se.

No, ja nisam bila spremna odustati. Imala sam nešto što oni nisu imali; istinu na svojoj strani, bila sam bez mrlje na svojoj prošlosti, bez kriminalnih i mafijaških veza, iz normalne radničke obitelji, a novac uložen u poslove imao je svoje porijeklo - bio je zarađen u stranoj zemlji radom od ranog jutra do kasne večeri.

Možda bih zbog sigurnosti svoje djece još i odustala, no nisam mogla iznevjeriti muža koji je taj novac zaradio a meni ga s povjerenjem prepustio da investiram.
Ne, nisam mogla dopustiti da me ucjenjuju, a oni su tako žarko željeli nekretninu, novac, i to da držim jezik za zubima.

Odlučih, poput najhrabrijeg junaka, pravo u vulkansko grotlo. Podignula sam kaznenu prijavu protiv političkih moćnika koji su imali interes uzeti ono što je bilo moje, ali ne platiti, već oteti. Slijedeći korak je bio dati cijeli slučaj u javnost, kako bi svi znali o čemu se radi, jer tako sam se jedino mogla izboriti i za život svoje djece.

Molila sam, meditirala, tražila od Anđela upute što i kako dalje. Suze su mi bile jedini prijatelj, a besane noći i svakodnevna borba moj život.

No znala sam ako odustanem od borbe, da je to potpuna kapitulacija, da moja djeca nemaju nikakvu budućnost, i da su mi obitelj i brak ugroženi jer moj muž ne može shvatiti svu ovu situaciju u Hrvatskoj, niti problem sa pravosudjem.

Možda je to što sam bila mlada žena bila moja prednost u tom trenutku. Mislili su da sam kukavica, i da im se neću suprotstaviti, pa su halapljivo grabili sve što im se nađe pod rukom, no nisu mogli baš tako otvoreno otimati i ubijati. Osim toga, skupila sam o njima sve kompromitirajuće dokumente, zadnjim novcem uvezla sve to i ovjerila kod javnog bilježnika, s nalogom, ako se meni nešto dogodi, molim, tu su vam podaci o svemu. Objavite, proslijedite odvjetništvu, Europskoj komisiji za praćenje rada pravosuđa. Svima.

No ni to nije bilo dosta, trebali su mi mediji, oni su morali dati do znanja ovima s druge strane da sam ja jača.
No ni jedne dnevne novine nisu se usudile napisati baš ništa. Kome god sam se obratila, iz Vlade i iz policije su ih zvali s nalogom da ne smiju ništa objaviti.

Do Nacionala. Gospodin Pukanić je htio vidjeti dokaze da govorim istinu, i to sam mu omogućila.

-"Samo istinu, rekao mi je, ako govorite istinu, mi smo na vašoj strani".
I objavili su članak koji je digao veliku prašinu.

Mnoge ličnosti nisu zbog toga mirno spavale, a prije nego li je objavljen i Pukaniću su zaprijetili:

-"Ne smiješ to objaviti, neće biti dobro. Zar ne vidiš da je ona luda i samo laže?"- govorili su mu.

Nazvao me je i rekao;
-"Gdjo, sigurno ste im dobro stali na žulj, kad vas toliko mrze", strogo su mi naredili da ništa ne objavljujem i rekli su da lažete".
-"A što vi mislite, gospodine?" - upitah ga.
- "Ne mislim, ja znam, da vi govorite istinu, jer sam se sam u to uvjerio, i budite sigurni, da kad bi govorili laži, ja s vama ne bih želio imati nikakvog posla!".
- "Ja vjerujem vama, i želim vam pomoći, upravo zato jer su se toliko uzbudili zbog ovog članka. Mnogima ćemo pomrsiti račune."

Nakon članka u Nacionalu, za slučaj su se zainteresirali i brojni domaći i strani mediji i uspjela sam ipak nekako okrenuti vodu na svoj mlin.
Zahvaljujući donekle pozitivnom razvoju situacije i objave u Nacionalu, skupila sam hrabrost i odbila ponudu ucjenjivača da otpisuju obveze u Poreznoj čime sam dodatno navukla na sebe njihov bijes.

Razmišljala sam puno i o tom drugom dijelu njihove ucjene, tj. da će za predani im novac nešto napraviti po pitanju stečaja. Iako sam tog trenutka bila veoma prestrašena i nisam mogla suvislo razmišljati zbog svih prijetnji koje smo prošli ja i moja djeca, negdje u krajičku mozga mi je kljuvala misao kako oni sigurno neće napraviti baš ništa u moju korist.

Dosjetila sam se da njima nije u interesu da riješe prodaju nekretnine, već baš suprotno, da su sa privremenim stečajnim upraviteljem dogovorili da se stečaj otvori pa da oni preko njega postanu ti koji će kontrolirati cjelokupno stanje nekretnine.Iz tih razloga kupila sam stečajni zakon i proučila što mogu napraviti da se sama zaštitim.

Na razgovoru u policiji su mi se gotovo smijali, o mojoj priči o ucjeni i o imenima ljudi koji su to činili, a radilo se o dobro poznatim osobama kako policiji tako i hrvatskoj javnosti.

Članak u Nacionalu je potaknuo predsjednika suda da ipak malo razmišlja o svojoj krivnji, pa da bi izbjegao odgovornost potaknutu objavama u medijima i na TV kao i kaznenim prijavama, nadopisao je ono rješenje staro četiri godine, koje se već nalazilo u spisu, običnom pisaćom mašinom, i to staro, ali ovaj put prepravljeno rješenje poslao na adresu tvrtke koja je likvidirana prije nekoliko godina. Smisao svega je bio da potvrdi pravomoćnost upisa hipoteke, i to na način da se rješenje o upisu hipotekarnog zaloga vrati sudu, a potom, objavom na oglasnoj ploči da postane pravomoćno. Prethodno blizanačko tj. istovjetno rješenje nije nikad dostavljeno strankama u postupku pa samim tim je i nezakonito, neprovedivo i nepravomoćno. Ovo rješenje je sasvim slučajno, uvidom u spis došlo u moje ruke,o čemu sam obavijestila medije, općinsko državno odvjetništvo i policiju. Pokušavši se zaštititi, predsjednik suda i njegov prijatelj, dužnik, sačinili su zapisnik kojim tvrde da je pečat poduzeća otuđen i da je rješenje preuzeto krivotvorenim pečatom????? Istu izjavu proslijedili su i općinskom državnom odvjetništvu kao prijavu protiv nepoznatog počinitelja.

Ne vjerujte u oblake - vjerujte u sunce. Ne određujte smjer prema sijevanju munja - određujte ga prema zvijezdama. Vjerujte suncu - a ne sjenama. Vjerujte u svoje snove - ne vjerujte svojim očajnim mislima. Vjerujte u svoju vjeru – sumnjajte u svoje sumnje

VI

UVIJEK POSTOJI RJEŠENJE SAMO TREBA U NJEGA VJEROVATI. U MRAKU POSTOJI BAR JEDNA TOČKA KOJA VODI K SVJETLU.

Dragi Bog mi je odgovorio na moje molitve. Uspjela sam dogovoriti avansno plaćanje dijela opreme i nekako namakla novac za banku (vjerovnika poduzeća), u iznosu koji je tražila.

Uplatu je izvršio čovjek kojeg sam vidjela prvi put u životu i koji je doslovno „pao s neba“ u trenutku kad je bilo „biti ili ne biti“ i tako sam uspjela obustaviti stečaj, a da gospoda ucjenjivači nisu znali moje namjere.
Sudskoj raspravi su prethodila brojna anonimna pisma, kako sudu tako i banci. Pisma su navodno (prema potpisu u anonimnom pismu) pisali radnici, iako su 2003 godine otpušteni i sve obveze im isplaćene, tako da sam vjerovatno pisala anonimna pisma sama protiv sebe jer sam uz još jednu osobu (koja je polupismena) samo ja bila zaposlena.

Radnici su došli na sud i sami su dali izjavu da ne znaju o čemu se radi, i da netko manipulira njihovim imenima, no nitko ih nije ozbiljno slušao, iako postoji njihov iskaz u spisu. Netko je bio silno uporan u tome da me ocrni i oblati, a taj netko je bio osoba koja je željela doći do nekretnine pod bilo koju cijenu.

Nakon što je sudac donio rješenje o obustavi stečaja, razriješio privremenog stečajnog upravitelja i opet dozvolio raspolaganje nekretninom (prethodno su mi zabranili raspolaganje na temelju anonimnih prijava i postupaka koje su pokrenuli „moji prijatelji“) a koji su prethodno imali namjeru kupiti nekretninu od mene kao zakonskog zastupnika odgovorne osobe, ugasila sam mobitel i otišla na Mariju Bistricu.

Osjećala sam potrebu zahvaliti se dragom Bogu i Majci Božjoj na svoj pomoći koju su mi pružili.
Imala sam još uvijek dovoljno snage usprkos svim kušnjama i strahovima koje sam prolazila, a u svemu mi je pomagala samo moja vjera.
Pravnik koji je svemu posredovao uporno me nazivao, smatrajući da je njegova ekipa uspjela u svojim nakanama da steknu pravo nadzora nad cijelim postupkom, i istovremeno i mogućnost preuzimanja višemilionski vrijedne nekretnine za vrlo mali novac, no nisam mu se htjela javiti. Nakon što sam se smirila, ipak sam se javila da čujem što tako uporno želi.
-„Jesi vidjela kako smo mi to sve sredili? Odgodili smo stečaj, sad ćemo mi sve lakše riješiti!“

- „Ti nemaš pojma, očito o čemu se radi“! Stečaj nije odgođen, jer odgode u stečajnom postupku nema, stečaj je obustavljen i to na temelju uplate koju sam izvršila“ . završila sam razgovor.


Post je objavljen 24.07.2010. u 15:30 sati.