Naslov je nastao krivim upisivanjem slova u google....
Dobro jutro, podne!
Konačno je gotovo! Usklično, veselo mogu reći; konačno je sve gotovo!
Premda, svi su uvijek svjesni kako je to nemoguće, kako je nemoguće da sve bude gotovo osim u trenutku smrti (što još i nije dokazano što se tada događa).
Opet je nađeno raskršće puta, ali mislim da nije loša staza izabrana.
Naravno, vidjet ćemo no ono bitno jest da je ovoga puta poprilično prepuštena sudbini,
da je sudbina većinom usmjerila na ovu stazu.
I upravo zbog toga se radujem!
Staza ne samo da je odabrana većinski od strane sudbine nego čak
nisam ju bolesno forsirala - jer ono što previše zahtjevamo na kraju nas umori,
obeshrabi i više nema ništa smisla.
Ovako, veselimo se nečemu nepoznatom,
uopće ne nužno i lošem.
A vrijeme, neka ide, neka ide svojim tokom!
Barem ga stalno ne trebam dostizati i trčati za njim - to je ono što
vrijeme čini kraćim ili sporim - stresnim ili opuštajućim.
Veselim se današnjem danu.
I sutrašenjm, također!
I kasnijim danima, mnogim danima.
I ne želim čekati više ništa - ništa, nego samo uživati ili, bolje, proživljavati
svaki pojedini trenutak.
Želim letjeti....letjeti maštom....spoznajom...magijom...mislima!
Poput nekog ružičasto-žučkasto-plavkasto.zelenkasto.crvenog neba!
Osjećam taj slatkasti miris i zrak prepun čežnje već sada!
Upravo sada!
Kao da me prožima...i to je divno!
Post je objavljen 20.07.2010. u 12:30 sati.