ŠTO ME NIJE ŠOKIRALO:
Novo zaduženje… It was bound to happen… S ovakvom stopom potrošnje i spektakularnom ekonomijom čudi me što već odavno nismo u vražjoj materi…
ŠTO ME NASMIJALO:
Kada su se Jaca i Šuky zdušno slagali oko ideje da je to zapravo fenomenalno, zdravo i pozitivno samo mi to još ne vidimo…
ŠTO ME RASPIZDILO:
Ona kretenuša koja je upravo rodila i čiji sin već duguje milijune, kao i svaki Hrvat. Rekla je: „Ah, a što mi tu možemo!“ Mrš, 3.14čka ti materina, normalno da ne možeš ništa kada tako razmišljaš, ti i još 4,5 milijuna beskralježnjaka u ovoj državi!
ŠTO ME DODATNO RASPIZDILO:
Činjenica da mi jbni profesor iz genetičkog inženjerstva nije htio dati 0.25 bodova za četiri… NULA CIJELIH DVADESET I PET!!! Još uvijek me boli, i boljet će me, prokleta kretenčina…
OD ČEGA MI JE UZAVRLA KRV:
Senat Sveučilišta u ZG tjera svakog brucoša da potpiše ugovor sa Sveučilištem kako se obvezuju sami platiti školarine u slučaju da Ministarstvo ne da pare… Istina je da Ministarstvo duguje skoro 100 mil. kn Sveučilištu ali za što? Za božićnice, posebne uvjete rada, vanjsku suradnju, diplomske studije i slično… Tako stoji u članku… POSEBNE UVJETE RADA??? VANJSKU SURADNJU??? BOŽIĆNICE??? Pa zar će jedan student plaćati božićnice profesorima??? Lijepo nam svima govore da novac od školarina ide „isključivo za unaprjeđenje kvalitete nastave“… Ah, vjerojatno je plaćen profesor sretan profesor, zar ne? My ass…
OD ČEGA MI SE RIGA:
Cijela nacija sa zadovoljstvom prati kako si je Neven Ciganović počupao silikone iz usana… Onda se čudimo zašto nam je država u qrcu… Kako i neće kada Hrvate više zanima tko je koga koliko puta i gdje nego što se s njihovim novcima događa. A Vlada, vidjevši da nas više zanimaju guzice, silikoni, 3.14čke i qrci, veselo preuzela inicijativu i grabi i troši dok je 4,5 mil. glava okrenuto u drugom smjeru, gledajući tko si sada pumpa što i kome je što na plaži ispalo…
KOGA BIH HTIO POSLATI NA VJEČNA LOVIŠTA:
Ah, lista je duga… No trenutno se prema vrhu sve brže i brže penje naš divni novi precjednik. Odvratnijeg, mekanijeg, monotonijeg i nezanimljivijeg stvora u svom životu vidio nisam, a nagledao sam se svega na PMF-u, od profesora do crknutih nižih oblika života… „Nje, nje, trebalo bi, moglo bi se, ne zna se, neka institucije rade svoj posao, ja se ne bih štel mešati…“ Ma naaaabijem ja takvog precjednika na njegovu instituciju pa nek onda traži drugu koja će mu pomoći da si prvu iz prkna iščačka...
"Miješaju mu se osjećaji oko novog duga"... Kao prvo, nema ti se što miješati, jesi li retardiran ili se samo praviš da ne vidiš? Drugo, pusti mene da ti ih promješam kako bog zapovijeda, garantiram ti da ti se više nikad ništa u životu neće miješati, motherfucker...
OSOBA DANA:
Profesor na mom faksu… Jedan od onih zadužen za izradu novog studijskog programa (koji će biti gotov otprilike u isto vrijeme kada sveukupni dug ove države bude 0 €)… „Osjećam se kao drolja“, nakon rasprave o tome tko je važniji, biolozi ili molekularci te što jedni ili drugi (tj. oboje) moraju imati kao zajedničko, temeljno znanje… Sve što vam mogu reći jest da se moj odsjek raspada, a na vidjelo izlaze lica bubuljičava, lica blijeda i lica odurna kakva do sada nisam imao prilike vidjeti…
SVIJETLA TOČKA DANA:
Došao sam po rezultate iz Modelnih organizama u molekularnoj biologiji. Profa mi je rekla da sam dobio 4 i da je to skoro za 5 i da bi me ona pitala. Ja sam rekao da bih ja da me ne pita. Iskreno, nisam UOPĆE imao tu opciju kao moguću u glavi, bilo mi je dosta svega, samo sam htio ocjenu i otići doma i umrijeti u lokvici otopljenog sala. No, profa me posjela na stolicu bez naslona i „popričala“ sa mnom. Dala mi je 5. Ja si ne bih dao, na pola pitanja sam odgovorio krivo. Sreća moja pa je druga polovica bila filozofskog karaktera pa je moj talent za kenjanje svega ni o čemu došao do izražaja… Samo se usudite pitati me „a koja je evolucijska prednost…“ ili „što je evolucija time htjela“ i dobit ćete odgovore koji će vam baciti osam snopova novog svjetla na problematiku kojom se bavite, a pola njih će actually, nekakvim nadnaravnim mogućnostima, uspjet zamračiti i ono malo što ste uspjeli pohvatati… Dakle, volim kad me profesori biologije pitaju filozofska pitanja, onda se moji jezik i mozak savršeno ukoordiniraju i preuzmu kontrolu nad usmenim :D Whatever…
MISAO ZA KRAJ:
U emigraciji je spas!
Usput budi rečeno, ovo je još jedan u nizu bizarno-jubilarnih postova... Okruglo 444. :D
Post je objavljen 14.07.2010. u 17:45 sati.