Marketing
The time consumer... (ili "Kako sam sebi vrijeme kradem")
Borim se, oh borim se srčano s Modelnim organizmima u molekularnoj biologiji… Bore se i oni, grčevito, i trude se da budu shvaćeni. Ok, kenjam, nije kao da je to problem shvatiti. Veći je problem činjenica da su predavanja zbrda-zdola i da ništa nije povezano ni sa čim i sad se moram igrati Harryja Pottera i mahati imaginarnom čarobnom toljagom ne bih li utjerao malo reda u te istrzane, kaotične rečenice koje nam je profa servirala.
U životu nisam vidio biće s manje kralježnice od nje, a u tu skupinu ubrajam i sve beskralježnjake koje sam imao „čast“ upoznavati godinama. Mlitava poput blitve koja je u tragičnoj nesreći izgubila turgor, sve joj je u redu, neće nikome reći da seminarski rad ne valja (a i sirotoj vinskoj mušici je evidentno da je rad užasan da užasniji ne može biti)… Glas dinamičan poput zvuka za prestanak opće opasnosti, temperamenta anestezirane obične morske spužve, ta žena je božanstvo u očima svačijih parasimpatičkih vlakana jer jednostavno potiče na spavanje, odmor, isključivanje viših moždanih funkcija i općenito je prepisuju kada je potrebno u pacijenta izazvati katatonično stanje.
Slajdovi (koji su nam jedini izvor informacija za ovaj nesretni kolegij) perfektno zrcale njenu osobnost, tako da možete zamisliti koliko uživam u ovom (m)učenju. A da stvar bude gora, imali smo dosta gosta-predavača čiji su slajdovi još gori od njenih! Frikovi zadubljeni do dupeta u svoje mile životinje koje istražuju (ili gljivice, ovisi što ih napaljuje) i koji ne vide ništa dalje od jezgre svog milog organizma kojim se bave, predavali su toliko bolnih detalja da ni aktualnom čovjeku koji je osvojio Nobelovu nagradu za biokemiju, molekularnu biologiju ilištoveć ništa ne bi bilo jasno. No i nije to toliko tragično, budući da odgovore na pitanja iz testa tako i tako ne možemo pronaći u prezentacijama, a bogme ni u onome što su oni govorili. Profa je vjerojatno pod utjecajem same sebe kada sastavlja pitanja za pismeni, nekoherentna, zbunjena i mlitava…
I tako se mučim time… I čitam kako nam se tata Ivo baca u proizvodnju maslina na Braču. Lijepo, bogme lijepo. Lijepo mi je mama govorila da odem gore ispred Vlade vrištati „Ivo, tatice“, dok je aktualni primjerak bio još aktualniji i prije nego je podvio rep pred EU i Slovenijom i ostatkom mafije koja ga je vrebala… Tko zna, možda bi mi dao koji milijunčić, samo da prestanem izvoditi skandale i kaljati mu ugled. Actually, za to se sam pobrinuo, spremivši muda u kanticu s cvjetastim uzorkom kada prije godinu i sedam dana uvalio Hrvate u gubicu ove izuzetno sposobne blijedokose babe.
No, čovjek se okrenuo maslinama, kao i svaki pravi primorac, reklo bi se. Čudi me što nije krenuo za dominantnom opcijom i posadio milijun i jedan čokot vinove loze. Valjda misli pokoriti europsko tržište hiperdjevičanskim maslinovim uljem, ionako se svaka šuša i maruša u državi bavi vinom, jelte… Mene samo zanima odakle mu keš (hahahahahaha, da odakle mu, koje gluposti meni neznane, hahahaha) za 30.000 „četvornih kvadrata“ (kako kaže moja baba ponekad) zemlje. I to na Braču. A svi znamo kakvi su Bračani. Ako ništa drugo, a ono iz viceva.
I dok nam tata Ivo sadi masline, Milinović poziva narod da se odrekne plaća jer je to pravi način za izraziti „domoljublje“. Pitam se volimo li onda mi, koji ne privređujemo, svoju domovinu, budući da nemamo što dati. No nije u tome poanta, nego u činjenici da se prokletnik usudi pozivati narod na solidarnost, a oni, djubrad u udobnim foteljama, troše novac na kurve, putovanja po Dalekom istoku… Zašto bar ne troše novac na unajmljivanje plaćenih ubojica i tako se međusobno likvidiraju :) Oooo, happyyyy day, trebalo bi prenositi na svim nacionalnim televizijama daj predivan događaj, mislim da bi rejting programa skočio nebu pod oblake. Ovako samo možemo uživati u povremenim mlaćenjima jezika, kada im se omakne pokoja uvredica iz saborskog legla…
No, a viđu mene, opet ja o politici… Bolje da prestanem i posvetim sivu tvar nečemu korisnom…
Nemam tople vode… Jesam li već kukao oko toga? Ne sjećam se… Uglavnom, vrelovod je na remontu i cijeli srpanj nema tople vode. Točnije, do 21. srpnja. Budući da doma idem prije tog datuma, slobodno mogu reći „cijeli“ mjesec. :( I tako se moja malenkost mora snalaziti kako umije. Prvo sam proklinjao kretene koji su zatvorili toplu vodu, prijeteći im da ću ih zagurati u ekspres lonac i skuhati u vlastitom soku. No onda sam shvatio da ljudi samo rade svoj posao i da se i cijevi moraju s vremena na vrijeme zamijeniti. Istina, ne bi ih ubilo da su se za popravak odlučili, recimo, u kolovozu…
Tuširao sam se hladnom vodom. Sve do jučer. Naime, iako stvarno volim oprati sebe hladnijom vodom, ovo je previše. Stvarno previše. Prehladna je voda. Stvarno. Nakon nekog vremena u kadi bih jednostavno ostao u skvrčenom položaju i trebalo bi mi deset minuta da se otkočim. Stoga sam jučer pribjegao, ne bih li spasio spermatogenezu i ono epidermu, alternativnoj metodi koja se zove „back to the 12th century“… Zagrijavah si vodu na špaheru, punih boce i tuširah se tako. Trebalo mi je 12 litara. Uključujući i kosu. Neobično, moram priznati, ali barem se nisam smanjio tri konfekcijska broja nakon pranja :)))) Tek nakon ove epizode sinoć shvatih koliko smo zapravo (sam zapravo) ovisan o tekovinama modernoga doba. Oh, mogu ja izdržati bez kupanja i svih pomodnosti kada sam negdje u divljini ili na Mljetu (što dođe, tehnički gledano, na isto), ali kada sam doma, volim i očekujem da struje ima, vode ima i telefona ima :) Da barem postoji bojler u stanu, ne bih ni riječi rekao. Doma nemam toplu vodu ravno iz toplane no barem imamo bojler, hehehehehehe… Ovako se osjećam totalno srednjovjekovni, grijući si vodu za pranje :) Još mi recite da će i telefonsku centralu održavati pa ću se morati spajati preko modema!!! Mislim, kako netko može biti tako okrutan??? :))
Anyway, idem ja, mišići se neće sami od sebe naučiti. Okanit ću se modelnih i prelazim opet na anatomiju. Otkrio sam da je baš seksi učiti mišiće, pogotovo ako ih određeni broj možeš vidjeti i na sebi. OK, TAJ DIO nije seksi, seksi je učiti mišiće… :) Mišići su baš seksi… Ali ovi normalnih gabarita, da se razumijemo. Ah, deltoidi su my favourite :) I latissimus dorsi… Ah, aaaaah… :)
*looove*
Post je objavljen 07.07.2010. u 14:35 sati.