Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/glupavitrekkeri

Marketing

2010/05/08 - BAR 2010

Evo da se opet javimo jos jednim izvjestajem s pametno odradjene utrke, u skladu s naslovom bloga! Dakle, glupavitrekkeri.blog.hr je imao svoje predstavnike i na prvoj pustolovnoj utrci u slavoniji pod nazivom Baraber Adventure Race. Nastupili smo pod nazivom "Murat i mali" gdje sam ja bio Murat, a mali je bio Mikro koji je spomenut u postu o Rab trekkingu 2008. Mozda sljedeci put on bude Murat, a ja mali.

A odmah cu, kako ne bih kasnije zaboravio i pohvaliti domacine koji su bili fenomenalni, od dolaska u Belisce gdje su nas cekali kulen i ostali specijaliteti, koji su kasnije bili nadopunjeni pecenim jaretom, uz domacu rakijicu i osijecko pivo. Uz tu dobrodoslicu, odlicno su odradili i svu logistiku vezanu uz utrku, cijelo vrijeme smo se osjecali odlicno, a pogotovo nakon utrke kada smo docekani fenomenalno i gdje nas je cekao cobanac iz najveceg kotla za cobanac na svijetu (tako su mi barem rekli). Dakle, pohvale organizatorima!



A sada opis dogadjanja. Krenuli smo iz zagreba u sastavu Margo team (Ana Gudalovic, Marko Pletikosa) i Murat i mali, stigli u petak navecer u Belisce i nakon obavljenog tehnickog sastanka otisli za Osijek kod Inje spavati (hvala Inja!).

Ujutro, budjenje u 7, pranje zubi, kakanje (da ne nosimo nepotreban teret cijelu utrku sa sobom) i odlazak za Belisce. Priprema za utrku i start tocno u 9 sati. Nakon 200njak metara trcanja dolazimo do kanua i krecemo s veslanjem. Na samom startu biva ocito da tim u kojem je jedan clan veslao 2-3 puta u kanuu na jarunu (ja) a jedan nikada (mikro) nema sto traziti na dravi koja raste, pogotovo dok veslamo uzvodno. Prvih 30-40m smo jos i drzali ritam s ostalima a onda je pocelo vrtenje i gubljenje vremena. Mikro nije ni uzeo rukavice pa je ubrzo dobio i zuljeve, neke na rukama, a neke na guzici. Zapravo nije dobio zuljeve na guzici al mu je svejedno bilo tesko tako sjediti. Lokalci su se toliko sazaljevali nad nasim ocajnim veslanjem da su nam nudili da nas vuku camcem sto smo s gnusanjem odbili! Dok smo se mi polako vukli prema prvoj kontroli vidjeli smo i neke timove koji su se vec vracali. Decki su jurili dravom, dok su nas neke kornjace na obali prestigle ako se ne varam. Uglavnom, veslanje nas je unistilo, pred kraj smo bili na izmaku snaga. Jedva smo docekali da izadjemo iz camca. GPS log kaze da smo preveslali 14,8km a slikica je ispod.



Nakon veslanja krece bicikl, e tu se vec bolje osjecamo i jurimo, imamo manje probleme s kartom koju sam ja potrgao i to taman dio s centrom valpova gdje kasnije idemo :). Cijeli log bicikla je ovdje, kaze da smo presli 83,1km, sto bas i ne odgovara procjeni organizatora. A sto se tocno dogodilo pokazati cemo na nekoliko slikica. Prvo cijela ruta:



Prvo smo se malo vozili da bi nasli KT3. No to nije bilo tako strasno, dobri mjestanin nas je uputio kojim dijelom sume ne mozemo proci, a gdje mozemo.



Do KT4 jurimo i dolazimo do nje bez problema a onda ide trazenje KT 5, hm, kako naci tocku usred sume, ako je neki kreten preko cijele sume nasarao veliki kriz kemijskom? Jako tesko. A tko bi mogao biti taj kreten? A Mikro nije, pa si vi zakljucite. Nakon guranja bicikla po sumi preko nekih kanala, konacno smo opazili nesto i na toj cistini usred sume smo nasli i tu busotinu.



Lagano demoralizirani idemo prema mostu na Vucici i za Harkanovce, jako brzo dolazimo tamo, cvikamo kontrolu i idemo prema KT7. KT 7 je vikendica do koje smo mi krenuli s krive strane Vucice, e sad, prema fotkama, ocito je da je dosta timova to napravilo, mi smo tamo krenuli jer se prema karti cinilo da postoji prijelaz preko rjecice, neki mjestanin nam je rekao da toga nema pa smo isli nazad u Marjancace i preko rjecice tamo. Na sljedecoj se slici vidi bezglavo lutanje po poljima. Tu smo izgubili sat vremena, pregledali smo sve kucice u tom kraju. Zadnja je bila ona koju smo trazili.



Nakon te kontrole idemo u Valpovo na abseil na kojem sam se ja malo usrao, da izvinete, ali i to smo odradili i onda za Nard na nasip. Nard je lijepo selo pa smo ga mi malo razgledali na biciklu (nenamjerno), a stali smo i u trgovinu kupiti neki americki sok koji necu reklamirati i jos neke americke cokolade.



Nastavljemo "bentom" za belisce. Nakon starog ruznog, suhog hrasta skrecemo u sumu i tamo prolazimo najljepsom sumskom stazom na utrci, bas je bila krasna, dolazimo u belisce i tamo odradjujemo zadnju kontrolu biciklom i vracamo bicikl na tranziciju. Ostalo je jos trcanje, Christian nas pita hocemo li uopce to raditi. Trcanja je prema GPS bilo za nas 14,2km. Mi smo tu dosli odraditi utrku, nismo dosli odustati pa odlazimo na trcanje. Ana i Marko (gore spomenuti) nas prate prvi dio na biciklima. Trckaramo po sumi, kupimo KT tko zna koji, idemo za svetu Anu i tamo iznenadjenje. Volonter koji je trebao biti na Jaguscici nije imao strpljenja cekati pa je donio kontrolu s Jaguscice na svetu Anu. E sad sto bi bilo da smo prije njega stigli na svetu Anu i otisli za Jaguscicu nekim drugim putem stvarno ne znam, trazili bi to tamo cijelu noc. To je jedina stvar koja nije bila odradjena savrseno, sto ne ide na teret organizatorima jer nisu mogli znati koliko su im volonteri strpljivi. Poslije svete Ane idemo na zadnju kontrolu koja je tamo gdje treba biti i odlazimo nazad prema cilju. Dok dotrcavamo pred klub na razglas cujemo da upravo dolaze "Murat i njegov mali" :), ljudi nas docekuju fenomenalno, ne znam jesu i pobjednici imali takav tretman :) Sluzi nas se sa svim, ljudi, stvarno ste fenomenalni! Evo i log trcanja.



Cestitam svim ekipama u obje kategorije, pa i Peri i Djuri koji su odustali i nas ostavili da budemo zadnji :)

Rezultati su na: http://baraber-extreme-team.com/bar/rezultati.html

Evo i log cijele staze:



A i s google eartha:



Vidimo se sljedece godine u Slavoniji!

~joghurt aka tata svih glupavih trekkera

Post je objavljen 12.05.2010. u 13:49 sati.