Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/denisavdagic

Marketing

Ukradeni identitet na Facebooku ili na ugovoru…

Internet nije nešto čega se trebamo bojati. Internet i sve što nudi trebamo prigrliti maksimalno i koristiti jednako tako. To je nešto što često ponavljam, pogotovo starijima koji ne razumiju ili se boje Interneta, ali i njegovih 2.0 funkcionalnosti koje su donijeli blog, Facebook, Twitter

Nažalost s gornjom konstatacijom slažu se i oni kojim je Internet sredstvo za ilegalnu zaradu, bilo prevarom, krađom… Uz one koji Internet intencionalno, s namjerom zlorabe, postoji i veliki broj onih koji iz "zabave" kradu (glume druge osobe – pretvaraju se) tuđe identitete, niti ne sluteći kakvu bol i štetu nanose onima kojima su otuđili identitet na Internetu.

Legislativa još uvijek nije dovoljno dobro obuhvatila "nove" pojave, a i inače razvoj tehnologije je jednostavno puno brži od zakonodavaca, pa "zrakoprazni" prostor ili rupe u zakonima mnogi koriste kako bi se ili okoristili ili "zabavili".

Kriminalaca će uvijek biti, svugdje, pa opreza nikada dosta. Kada kuću ili auto ostavljate otključanima ili kada svoje osobne dokumente ostavljate po svuda jednostavno izazivate da ih netko ukrade. No, na Internetu se lako može dogoditi i da se netko predstavlja kao vi.

Među mlađima je osobito popularno otvaranje lažnih (najčešće Facebook) profila njihovih vršnjaka koje potom ismijavaju, izruguju im se putem fotografija, podataka o njima, informacijama i slično. Iako cijelim skupinama to zna biti urnebesno smiješno, takve stvari dovode to traumatskih situacija koje mogu ostaviti trajne posljedice na osobu koja je "predmet zabave".

Uz mlađe, često se lažne profile otvara i za poznate, koji isto tako mogu biti predmet izruge. Tu se svima čini kako ima i manje štete, no, kao i u prvom slučaju, i ovdje šteta može biti nanesena. Naime, lažne profile neće svi razaznati i otkriti, neki će ostati u uvjerenju kako se radi o stvarnoj – identičnoj osobi i stvarati svoje stavove prema onom kako je osoba predstavljena na lažnom profilu.

Ranije sam pisao o intelektualnom vlasništvu i potrebi da ga shvatimo kao stvarno vlasništvo. Ovaj puta apeliram da vlastiti identitet, kao i identitet drugih shvatite kao nešto što ne smije biti otuđivo i čija je krađa ako ne identična onoj materijalnoj onda samo gora!

Na kraju, ukoliko je u redu da se identitet krade iz zabave, da li je u redu i da se identitet krade radi financijske koristi? Gdje je razlika, nije li krađa uvijek krađa?

Sigurno ste čuli za ljude koji su svoju nekretninu prodali, iako to nisu učinili, nego im je netko ukrao identitet i to "učinio mjesto njih" napravivši im time golemu financijsku štetu. Lažnim identitetom na primjerice Facebooku se također može napraviti velika šteta… Zamislite samo da potencijalni poslodavac stvara sliku o vama prema Facebook profilu (u zadnje vrijeme to je često), a on je ukraden, i netko vas prikazuje onakvim kakvi inače niste – lošijima po defaultu. Gubite priliku za radno mjesto… Koliko danas, u vrijeme krize znači radno mjesto…



Post je objavljen 08.05.2010. u 13:28 sati.