Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/buholov

Marketing

Kultura rada postindustrijskoga društva

Prvomajski blagdan i više vremena posvećinih razmišljanju i čitanju tekstova na temu rada rada i radništva , rezlutiralo je time da sam pokušala usporediti nekadašnju kulturu rada i sadašnju , bar u nekim crtama jer svakako je tema vrlo opširna.
Vrijeme :
prije pola stoljeća . U cik zore sirena je iz DIPa Turopolje zasvirala oštrim zvukom koji bi proparao zrak sve do daleke obale Save. Neki kojima se nije dalo stalno navijati one satove s batićem , znali su se orjentirati po toj sireni. A u 14 sati bi se opet čuo zvuk sirene i gotovo osjetiti topot umornih nogu radnika na kraju radnog vremena . No nedugo potom bi sjedali za svoje traktore ili kola i seoskim putevima dolazili na njive. Dobar dio radno-aktivnoga pučanstva je tada tako živio. Jednom nogom na polju i drugom u tvornici. Po potrebi su uzimali bolovanja ako je bilo vrijeme većih sezonskih radova na polju. Proizvodnost nije bila bitna. Bitna je kolektivna i društvena materijalizacija petogodišnjih planova razvoja proizvodnje . Uvijek je netko sređivao gubitke i uvijek je netko u samoupravnom procesu smislio način zaštite i proširivanja radničkih prava u ovladavanju uvjetima rada i raspodjeli rezlutata rada. Iako se ne može reči da nije bilo u svemu tome i uspješnih proizvođača . Znamo da je Zagreb bio izuzetno jak po svom industrijskom potencijalu u kemijskoj grani, građevinskoj, metalurškoj...
Vrijeme : danas
ITC je promjenila sve. Nema više potrebe za fizičkim radom a sve je više bitan individualan odnos čovjek- informatika.
Stotine tisuća radnih mjesta je nestalo . Nema tvornica, neke će pretvoriti u muzeje , ako bude para za to. U novim TOWERIMA rade manageri .kojima je radno vrijeme neodređeno kao i radno mjesto . Mogu raditi i doma. Mogu raditi i po 16 sati , mogu raditi na kompjutoru svuda gdje jesu , čak i na odmoru Svi streme ka položaju glavnoga managera jer taj ima super- plaću , super- bonuse iako se ne zna zašto. Novi radnici su uvjetno rečeno intelektualni radnici , jer naravno ne rade fizičke poslove. No sve je u njihovom životu podređeno zaradi, profitu . bogaćenju do te mjere da nemaju OSOBNOG ŽIVOTA niti širine koju bi trebao imati intelektulac.
Postoji stalna nada u naglo bogaćenje uz malo sreće. Mediji je stalno podgrijavaju time što izdvajaju ZVJEZDICE koje su uspjele...
STALNA promjenljivost uvjeta na tržistu , nedostatak solidarnosti i egzistencijalna nesigurnost - stvaraju novi tip radnika sposobnog za okrutne utakmice s kolegama i suparnicima iz drugih firmi...

Post je objavljen 02.05.2010. u 07:25 sati.