Sredina je aprila i zimska oprema je već uveliko spakovana... Ova konstatacija ne važi za mene. I dosadašnjih godina u ovo vrijeme tek počinju prave skijaške ture po bosanskohercegovačkim planinama.
Tako sam i ovaj put iskoristio najavu relativno lošeg vremena i sa Namikom i Đejkom dogovorio ispis vlašićke sezone. dan je, mimo prognoze, osvanuo sunčan. Izlazimo na Galicu koja je već sva zelena. Dogovor je da se cestom za Šantić ide do prvih ostataka snijega pa ukoliko bude potrebno da se i skije ponesu na leđima. Na našu sreću i radost snijeg se nalazi iza prve krivine i odmah smo u svom elementu. I Đejk je u svom elementu i pravo je uživanje gledati ga na snijegu. Ne znam zašto, ali uvijek je prvi uspon najstrmiji?! Snijeg je tvrd i dobar za skije. Prilično brzo izlazimo na Oštrike uz sporadičnu primjenu lani uspostavljene tehnike dry-skiing. Da se nebi spuštali u dolinu kojom vodi dalekovod za relej, odvajamo se prema istoku i bridom izlazimo na vodovod koji sa Devečana vodi prema Paljeniku. Nasumice izabiremo dijelove lokaliteta Kazana i izbijamo ispod završne gromade vrha Vlašića. Vremena imamo napretek i pada odluka da se odvojimo sjeverozapadno prema vrhu Čavo. Penjemo se na bezimeni vrh koji je sedlom odvojen od Paljenika, a altimetar kaže da je visok preko 1900m što ga čini trećim vrhom Vlašića poslije Paljenika i Vlaške Gromile. Spuštamo se prema Čavi. Čavo je već okopnio, a kako je prognoza tvrdila da će padati kiša, odustajemo od suhog pentranja te izvodimo završni uspon na 1943m visoki vrh Paljenik sa sjeverne strane. Uživamo u prekrasnom pogledu i zadnjim trzajima sunca toga dana. Sa jugozapada se navlače crni oblaci i vrijeme je za pokret. Snijeg je već mokar i skijanje zahtjeva veliku pažnju. Idemo prema domu Devečani. Lagani odmor sa prijateljima i uz prve kapi kiše vraćamo se na Galicu. Fantastično proveden dan.
Halooo, gdje se išlo u solarij?... Čuj, na skijama?!?
Post je objavljen 30.04.2010. u 22:16 sati.