Kiša ispire boju sa mojih kapaka i ruku.
Posjekli su i stabla jedne moje šume,
kiša će isprati i njihove ruke.,
nadam se samo da će im na kapcima ostati preslike života
kojih su se drznuli taknuti.
Sting pjeva i na portugalskom, pogotovo večeras
kroz zidove moje nove sobe..,
a ona je, moja nova soba , zelena.
I puna je bića iz omiljenog anima crtanog filma.
Ego je jebena igračka., nije na baterije nego ima svoje napajanje
i svoju, potpuno novu umjetnu inteligenciju.
Ego je od nehrđajućeg čelika i tjera nas da noći bdijemo u sumnji,
jutra umivamo strahom
i da sreći uvijek postavljamo pitanja.
Bose su mi noge,
nepci premazani marcipanom., a one koji se egom igraju
nažalost, mogu samo žaliti.
I skuhati im čaj, pustiti dobru glazbu i čekati da pogriješe.
Kiša će nastaviti padati,
boje zidova uvijek mogu mijenjati.,
šparuge će zamijeniti marcipan, zbog gorčine i smrada mokraće.,
a oni koji su znali što je jače od ega.,
odavna su već vani, goli plešu pod kapljicama
i čekaju da im se pridružim.
..a meni su noge već bose
i lice mokro od kiše.
Post je objavljen 11.04.2010. u 01:31 sati.