Trudim se živjeti sada i tu. Sada i tu me ima. Dokaz sam sama sebi. Evo, pomičem prste, tipkovnica mi je povjerovala. Vjerujete mi i vi koji čitate ovo. Iako, čitanje se odvija u nekom drugom sada i tu od onog u kojem ovo pišem.
Ugledni svećenik i kolumnist, tako barem imenuju don Kustića, na temu pedofilije kaže, između ostalog: - A zašto se navodne žrtve javljaju upravo sada? Što su radili trideset i više godina? Njegovo sada i tu nije istovjetno mojem. U njegovo se sada i tu zbilo trideset izgubljenih godina u životu nekog zlostavljanog djeteta. Pa, da mu odgovorim: - Ugledni i bezdušni kolumnistu, evo što su zlostavljani radili trideset godina: patili.
No, on to ne razumije. Baš kao što malo tko u ovoj zemlji razumije priču s registrom branitelja. Ratni put, sada i tu svakog pojedinog branitelja u onoj crtici koja povezuje ili razdvaja 1991. i 1995. godinu. U Hrvatskoj. Ili ex Jugoslaviji, ako hoćete. Ratno "tu" širi se na logore i grobnice, minirane livade i ničiju zemlju. Ratno "sada" neki su uspjeli uvesti u 21. stoljeće. I dok Vlada viče: - Izdaja!, premijerka skuplja salvete. S potpisom. Čovjeka koji prividno upravlja američkim i svjetskim sada i tu. Ne vjerujem mu, baš kao što ne vjerujem salvetama. Jer pamtim jednu na kojoj je bilo nacrtano neko moguće bosansko sada. Znamo što se s njim dogodilo.
Uh, ti kolekcionari! Uh, ti političari! Opraštam vam neznanje engleskog, tužna sam što ste slabi i u hrvatskom, ljutim se što nikad niste naučili jezik dostojanstva!
I sanjam kako će jednom u hrvatskom sada i tu stanovati samopouzdanje i ponos.
Post je objavljen 10.04.2010. u 12:41 sati.