Kako to sve lijepo ide ka u glavi smišljaš tekst.
Dugo me nije bilo. Predugo. I naravno da se puno toga nakupilo. Previše. Toliko da zaista ne znam od kud da počnem.
Možda od negog početka, iliti da nastavim tamo gdje sam stala. Zadnji put sam pisala ... negdje o početku faxa. E, pa prvi sermestar je završio odlično, iako smatram da je mogao i bolje. Mora bolje. Zato imam drugi da popravim sveopći dojam i podignem ocjene. Da nebi bilo sumnje, svi ispiti su položeni, samo ocjenama nisam zadovoljna.
Prošao je i Božić i Nova, i oboje je bilo savršeno. Ukrast ću nekome riječi iz usta i reći „uvijek može bolje“, ali se neću žaliti. Provela sam se sjajno, novu dočekala u negovom zagrljaju... najbolji početak godine do sad.
U međuvremenu sam dobila ponudu pisati kolumnu za jedan portal (a capella, al dente, il kako ono kažu kad rintaš a ne plate ti) i isprva sam bila oduševljena. I dalje sam ja sretna što moje mišljenje čita veći broj ljudi, i sretna sam što je kolumna trenutno na dva portala. Ali bi voljela za to biti i nagrađena, ne samo pohvaljena (hvala ne plaća račune). Ne želim ispasti nezahvalna ili sebična, ali vjerujem da bi se mogla koji put uplatit koja kuna jadnom studošu.
Sigurno se pitate, kako to da sam se nakon toliko vremena odlučila napokon javiti. Skupilo mi se, naravno. A gdje ću se ispucati ako neću tu?
Pa da počnem onda (već sam počela, al dobro).
Znate onaj osjećaj kad mislite da su vaši trenutni problemi nerješivi, najveći na svijetu, patnje najteže... tako se ja sad osjećam. Znam da ima većih problema od praznog novčanika, neplaćenog posla ili (naizgled) neuzvraćene ljubavi. Puno većih. Ali meni su sada i ovi preveliki, a na njih mi se još prikrpaše gripa i svađa sa sestrom. I nemam pojma o čemu sa prvom kukam.
Naravno, najviše me brine sestra. Trudna je ponovno i svi smo presretni zbog toga. I svjesna sam da joj hormoni divljaju, ali zašto uvijek podivljaju na mene? Zašto joj nije dovoljno što joj non stop čuvam djete (nije mi teško, ali imam još jednu seku i nećaka), izlazim us susret i provodim vikende kod nje tako da bi ona mogla učiti, ne pitam ju jel dobro jer to ne voli iako vidim da nije i to mi para srce, tražim skripte po faxu za njezine preostale ispite...? zaista se maksimalno trudim. Ah...
Sljedeće na listi mojih nerješivih ogromnih problema je on. Mislim da sam se zaljubila onako, zaozbiljno. Ne smeta mi kad me kritizira. Sretna sam kad me pogleda. Sretna sam kad je on sretan. Bili smo zajedno preko nekoliko puta, ali nikako da to postane nešto ozbiljno. Kaže, ne želi birati između mene i još par cura, jer se nikada u životu nije osjećao tako poželjno. Kako čovjeku objasniti da realne šanse ima samo samnom... isprva se on upucavao meni, a ja sams e bojala učini bilošto, da ga ne povrijedim, jer me tada nije zanimao. Sada se, izgleda, situacija promjenila. Još uvijek tu ima iskrica, ali iamam osjećaj da s njegove strane svemanje... (?)
Novac me ne brine toliko. Nikada ga nije ni bilo. Kada ga je bilo, potrošio se pa ga opet nije bilo. Bolje da ga nema, manje se brinem zbog njega...
Ah...
Ato, dragi moji. Živa sam, tu sam, vratila sam se puna žalopojki. Nisam žalosna niti nesretna, samo pomalo nezadovoljna. Proći će, kao i uvijek. Imam ja puno razloga za sreću i sigurna sam da ću ih se sjetiti s vremenom :)
A vi mi, dragi moji, slobodno uskočite sa savijetom
Sve vas voli, vaša predugo odsutna
Ban_ana_nas
Post je objavljen 25.03.2010. u 23:58 sati.