Marketing
Isus ne spi....
Tek slabašni trak svijetla, koje se pokušava ugurati u sobu... najavljuje rađanje još jednog jutra.....
Pokušavam dokučiti Tvoje lice...u polutami sobe...
Trak se spušta na jedne usnule oči...koje ljubim čitavim bićem...
Pokušavam doprijeti do Tebe...pokušavam razaznati...vidiš li i Ti to lice....
..što smjeraš s njime....
...hoće li biti Tvoja volja s njime..
Pitam te....ni šapat se ne čuje...ali znam...
...Tebi je dovoljan glas mog srca...
...čuješ me...
Tisuću se misli svakoga jutra rađa u njemu...i nalik je nekoj svaštarnici...
...kroz koju sve prolazi...
Mnoge bih od njih tako rado izbacila odmah....no...ne daju se van...
Jedva dočekaju zoru...i jedna za drugom nadolaze..
...kao da podnose raport svoje prisutnosti...
Jutro je...tek u svom rađanju...
Podižem oči ...prema odsjaju koji se provukao....
...tu si....Ti ne spiš..
...gore srce moje..podigni se...da te On čuje...
Isuse moj...usliši molitvu moju...i vapaj moj...k Tebi nek dođe...
Sjećam se vremena...kada sam samo jedno molila...vapila...
Krik moje duše...probudio je mene samu....
...jer Ti si bio budan čitavo vrijeme...
...i čekao da se ji a probudim...
Tako sam Te onda jasno čula..
....letjela sam prostranstvima svoje slobode...i Tvoje prisutnosti...
Govorila kako mi je to dovoljno....
...i da ću sve izdržati...što god mi daš....jer si me uslišao...
A...onda su došla neka jutra...u kojima su krila postala nepomična...
..nisam imala smjelosti ni zamahnuti njima..
....tako sam dugo stajala na mjestu....bojeći se i korak napraviti...
...sleđena...
Znala sam i onda da si tu...samo Te više nisam tako jasno ćutjela...
Naprezala sam oči duše....da te prepoznaju...
...oslanjala se na Tvoje riječi vječne...a ne trenutne...
...Znala sam da ne mogu ostati zauvijek tako...
...i da moram iskoraknuti...
Vikao si mi ....hodaj....gledaj me....nećeš potonuti...
...a ja sam jedva odvraćala oči od onoga što je plutalo oko mene...
Bolest...smrt...bolest...smrt....
Nijemim krikom ...pitala sam Te....što se dogodilo...
...zašto si mi razrušio dvorce od kockica koje sam sagradila...
...a Ti si šutio...
Ušutio je i moj krik....no i takav...probudio me opet...
Izgleda da ono i nisu bili neki dvorci...
..tek moja tašta sigurnost...da je sve lijepo sagrađeno...
...da mi ide slaganje..
...da s Tobom imam garanciju da će sve biti onako kako želim...
O...kako je lako bilo odlutati u svoju taštinu...
...kako je lako bilo zatomiti one Tvoje besjede o križu...
...i držati se samo onog koji sam pokupila putem...
...miseći da je velika zasluga što ga nisam odbacila..
...kako je lako bilo trčati s Tobom putevima koje sam sama izabirala...
Svakodnevno se s rađanjem jutra, poput ovog ...
...rađaju misli...idem li i sada uopće prema Tebi...
...Na trenutke zasvijetli Tvoj lik...i sve mi se čini kako Te mogu dotaći...
...da bi se već idući trenutak ...odsjaj izgubio u polutami sobe...
Ne predbacujem Ti....ali još uvijek ne razumijem...
...Kako bi lako bilo znati volju Tvoju ...i tada Te slijediti...
..Skriveno je mojim očima....ne vidim mnogo...
...svakoga Te jutra ispočetka molim....sačuvaj naše duše...
...pokaži volju svoju Gospodine...
...ne odvraćaj lica svoga od mene....
...i ne daj da učinimo ijedan pogrešan korak...
Odvrati nas od krivog puta...poput pastira koji vraća svoje stado na pašnjake svoje...
...Ne daj da ikome učinimo zlo...
...ne daj da poradi toga izgubimo Tvoju milost..
Predajem sve...prihvaćam sve....samo nek je od Tebe....
Odvraćam srce od neželjenih misli....koje se žele nastaniti u meni...
Prihvaćaš...jel...šapuću one, čim im okrenem leđa......
...i sve jače onda odjekuje njihov glas.....
...a kako ćeš biti sigurna,..
...bude li suprotno onom što misliš da je dobro...
...da je to baš volja Božja...
...nećeš li se prihvaćajući i to.... pitati...
...nije li to ipak kazna...a ne Božja volja ...
Neće...neće...obećao je...šapućem tiho...
Rekao je...bit ću s vama u sve dane...
...ne morate zaslužiti moju milost....
...trebate samo širom otvoriti svoja srca...
...i željeti me primiti....
.A ja Ga želim čitavim svojim bićem...
...želim Mu pripadati...sasvim...
...otvaram svoje malo srce....
...On će u njega udahnuti svoje svijetlo....
...On zna kako je krhka moja snaga...i kako su onemoćale noge moje...
...on zna koliko nedosljednosti u meni ima...
...i sve je Njemu znano....
...ali dat će...po mojoj želji....po ljubavi kojom Ga želim ljubiti...
...umnoži Gospodine ljubav moju za Tebe...
...do granica neslućenih ...umnoži...
...I odlaze tada misli...tjerane vjerom ...
Vjerujem Ti...
Ne spiš Isuse...
...Samo ja, katkada...otvorenih očiju zaspim...
...i pustim strahu da oblikuje stijene od kamenčića...
Zaboravim da si svemoguć...
...i da sam ljubljeno dijete Tvoje...
...zaboravljam na ruke koje me raširene čekaju...
...i u čijim je dlanovima urezano sve moje...
...i bolest i smrt....i rađanje i život...
...zaboravljam na oči...koje budno paze na me...
...i na sve moje drago...
...a onda glas svoj odjednom oživiš...
...baš kao jučer kroz poruku....Isus ne spi...
...i zaigra srce moje...
...oživi u trenutku....
Kud god se okreneš....
ako si budan....Bog progovara....
... samo nas neprestano pali i...kali..
...skriva se i proviruje....
...dokle god ne vidi svoj čisti odraz u nama...
Post je objavljen 25.03.2010. u 14:50 sati.