SUOČEN S PLANINOM, NEĆU ODUSTATI. NASTAVIT ĆU SE PENJATI DOK JE NE PRIJEĐEM, PRONAĆI ĆU PROLAZ KROZ NJU, TUNEL U NJOJ, ILI ĆU JEDNOSTAVNO STATI I, S BOŽJOM POMOĆI, PRETVORITI JE U ZLATNI RUDNIK.
Robert H. Schuller
Put do uspjeha i do novca nekad je jednostavan i lak, no način stjecanja i vraćanja novca nekad je sličniji mljevenju u žrvnju, nego stvarnom životu.
Svi mi ponekad lakomisleno i naivno pomislimo kako ćemo nešto jednostavno riješiti, ili kako će se stvari riješiti same od sebe.
Vjerujemo u pravdu i pravosuđe, no cijena koju plaćamo za svoju vjeru i naivnost je jednostavno preskupa.
Ovo je priča o životu i o načinu na koji pojedinci stječu novac u Hrvatskoj, o kojem se inače javno ne govori.
Svi smo upoznati sa stanjem u našoj zemlji, ali nam je draže ne pričati o njemu. Baš kao i o pravom bolesniku, kojeg kada imamo u kući, izbjegavamo bilo kakav razgovor o bolesti, tako se i u našoj domovini izbjegava priča o zlu i korupciji koja vlada kao da ćemo time postići da toga nema.
Za napisati ovu priču potrebna je iznimna hrabrost i odvažnost koja autorici ove knjige ne nedostaje. Ovakve priče se inače zataškavaju, sakrivaju pod tepih, i nikad nitko se nije usudio ispričati ju glasno, a kamo li napisati na papir i objaviti. Doduše, nikad nitko ju i nije mogao ispričati, jer koliko znam, rijetki su do sada preživjeli ovakove situacije i nisam sigurna da li je tko imao snage preživjeti.
Uglavnom svi koji jednom uđu u ovo kolo, iz njega više ne izlaze. Ili završe na vješalima, otruju se, bace pod vlak, uguše plinom, ili odaberu neko brzo sredstvo za koje misle da će riješiti problem u koji su upali, ili kao krajnju opciju proizašlu iz samog očaja izaberu ubiti suprotnu stranu nadajući se izlazu iz situacije u kojoj se nalaze ili konačnim privlačenjem pažnje.
Izlaza na žalost često nema na način da potražimo za sebe pravdu ili pomoć od nadležnih institucija.Izlaz je samo u nama samima, i samo silan i nadljudski napor, poznavanje zakona, psiho logije ljudi i proučavanje svih mogućnosti koje su nam dane, kao i otpor koji pružimo može dati rezultat i pomoći nam da se izvučemo. Bitno je pri tome ostati normalan, zdrav i stabilan, jer nervozan čovjek čini gluposti i ne nalazi prava rješenja.
Kamatari, reketari i ucjenjivači su rak rana koja je duboko zahvatila tkivo u našoj državi, napravila metastaze u svim porama, i nikakva terapija, pa niti kirurški rez ovog trenutka ne može sanirati posljedice koje su nastale od kamatarenja, reketarenja i ucjena.
Iznaći izlaz iz ove situacije znači biti ludo hrabar, imati sreće, biti poseban, jedinstven, biti čudo. Jer samo se čudom može opisati činjenica da se iz žrvnja izađe nesamljeven i normalan.
No nisu samo kamatari zlo koje buja u Hrvatskoj. Tu su i sve ostale strukture, naročito osobe koje imaju pristup informacijama, koje su upućene u sve tajne građana i koje tim tajnama barataju kao izvorom i sredstvom zarade. Kad jednom posegnu za informacijama o vama, tada znajte da ste im poput lovine, na meti, i da neće prezati od ničega da vas uhvate u stupicu. Dovoljan im je vaš matični broj, vaša adresa, fotokopija osobne iskaznice, pa čak i samo vaš broj telefona ili mobitela da bi o vama saznali baš sve, a tada, kad sve znaju lako im je sve činjenice upotrijebiti onako kako njima najbolje odgovara.
Na žalost, zakon je tako složen da se većina njih ne boji posljedica, a s obzirom da su većina ucjenjivača u istom krugu, svi jedni druge podržavaju i medjusobno se štite.
Kriminalci su dobro povezani sa sudstvom, stečajnim upraviteljima, policijom, upraviteljima zatvora, odvjetnicima, svima jer zlatno je pravilo da je novac najčvršći most i ne postoje različitosti koje on ne može spojiti.
Post je objavljen 15.03.2010. u 00:47 sati.