Svi ćemo mi reći: ne volim nepravdu. Ali svi mi mislimo da smo pravedni i ne vidimo kad smo nekom drugom nanijeli nepravdu jer u stvari mi uopće ne mislimo da je nepravda isto što misli i druga osoba... Nitko od nas ne shvaća lako kritiku na svoj račun, samo se različito postavljamo i reagiramo kad nam je ista upućena. Direktno ili indirektno. Ja sam , usudim se reći na žalost, preiskrena. Nekad sam u pravu nekad nisam, kao i svi mi. Ali volim reći što mi je na duši i teško mi je kad to druga strana shvati kao napad. Preispitala sam i svoj način komuniciranja i moram reći da radim na njemu. Uspješno za sad. Na poslu se mogu okarakterizirati kao organizator, inicijator, lider, a opet samostalan borac kroz sve, i uz sve to ŽENA što je najbitnije u ovoj priči. Na žalost uza sve to: žena bez dlake na jeziku... Svakim danom se pitam kad će me taj jezik doći glave, jer imam osjećaj da nekad mora... Ali ipak se nadam da će pobijediti istina ma kakva god ona bila za čut.
Velika sam cura, znam odgovor na pitanje iz naslova: ponekad, ovisno o situaciji naravno! I moraš znati točan način na koji ćes pristupiti toj istini ovisno o njenoj težini.
A ponekad vrlo jednostavno treba držati usta zatvorena, progutati i uzdignute glave nastaviti naprid. Ipak meni to i nije tako jednostavno. Mislim da ću morati jednom ipak shvatiti kako se to radi...
Post je objavljen 08.03.2010. u 22:35 sati.