Grižnja savjesti
( Charles Pierre Baudelaire 1821 - 1867 )
…
Kad će kamen - tišteć plašljive ti grudi
I bokove koji za mekoću znaju -
Pr'ječit srcu tvome da se, želeć, budi,
A nozi da trči putem, k događaju:
Grob, taj pouzdanik sanje mi beskrajne
(Raka razumije pjesnika), u vajne
noći bez sna, r'jet će: ť da l' ti vr'jedi sade,
kurtizano jadna, što ne upoznade
Za čim mrtvi plaču? - I na te crv će sjesti,
l kožu ti točit ko grižnja savjesti.
....
Prije nego li umreš…
Dočekaš li kamen što tišće grudi
i bokove što su nekoć meki bili;
teret što će pr`jećit srcu da se budi,
kamen što pogledu ti pute krili.
Dočekaš li mrku raku punu studi,
u kojoj ne mirišu karanfili,
sve one snove od kojih se ludi;
neka te grižnja savjest ne osili.
Vrijedi li tad ; za čim mrtvi plaču?
Blagost mila i ljubavi vrlina;
oči žive koje sada niječu
pa za ljubav vele, pusta taština!
Crv će svaku ljubav izjest i najjaču;
a tko li će se sjećat tvog imena?
..........................................................
Post je objavljen 22.02.2010. u 22:24 sati.