Marketing
Noćna smjena
Kako je živjeti
vlastito pravo
sada kad se protežem
kao proizvod tkanja,
zadahom lomim
ukusne riječi
i mirisom voska
Opet sam u naslovnici
svojih noćnih monologa,
niz svijeća
ne štedim struju,
čvrst izvor istraživanja
Idem daleko,
jer neki tihi korak
poput pahulja snijega
pada uz početak i kraj
Bezbrižna i nježna
dodirom paperja,
bijelog nebeskog
skoro plavetnila,
konstanta promjene
Tamo rado čak i zalutam
kada se pratim kući,
u potpunoj tišini
Ne trčim
niti očekujem,
strpljivo
usisano nebo
Ni impulsivnosti ni gnijeva
ne sjećam se tog okusa
prethodnih formula,
prethodnog plesa
Sve je prazno,
prožimam se uz novo,
kroz prste mi klizi žele
gladno ga jedu
nepoznate sugrađanke
ali i dalje neopaženo
I opet ne trčim naglo
ne želim,
samo ceremonija
koja se odvija u plesu
jer igramo ulogu,
nevidljiva na snijegu
Priroda je mnogo inteligentija
od vlastitih želja,
bolje me nosi
i vraća,
tajnoj atmosferi
Nemam koristi od vlastite iskrenosti
ako se igram pod velom
i crtam težak i crn
i suludo ga nosim,
poput luđaka,
divljaka
samotnjaka
Oči su mi uvijek uperene na
ona vrata,
ne sudim nikoga
ne sudim sebe,
starh nosi kvalitetu
kad ga imenujem
Post je objavljen 16.02.2010. u 00:16 sati.