Uvijek ti neki strahovi,
tek u korist bespotrebnog uzrujavanja.
Razmišljanje o ničemu vodi ničemu zapravo,
i besmisleno je gubiti snagu na to.
No samokontrola je zajebana stvar,
pa ponekad osjećam podrhtavanje ovog čvrstog tla,
podrhtavanje ovih čvrstih nogu,
podrhtavanje ovog čvrstog uma ...
Gubim se povremeno i to je sve.
Možda i moje lice krije lica još . . .
Post je objavljen 14.02.2010. u 20:15 sati.