Sa Markom i Anom se družim već neko vrijeme.Ugodan su par, nikad ih nisam pitao za godine, iz naših razgovora mislim da su oko četrdesetih. Iako se i on još odlično drži, Ana je komad za kojim se još uvijek svi okreću kad njene duge noge gaze Korzom. I ona iz reklame za Pipi, piće naše mladosti, bi joj zavidila .Kćerka uglednog profesora, diplomirala je među prvih pet u klasi, specijalizirala pedijatriju. Radi u gradskoj bolnici, obožavana od malih pacijenata. Zanimljivo, kad ona radi očevi većinom dovode djecu na pregled.
Njega znate sa televizije.Svako malo se pojavljuje i daje izjave kao etabilirani gospodarstvenik. Stranački kadar, naravno. Ali oduševljava me širina njegova pogleda na život. Radničkog je porijekla, starci su mu radili u Tvornici koja je `91. privatizirana, pa opljačkana. Klasična priča.On je kao mladi , zgodni inženjer polako napredovao na stranačkoj ljestvici. Iskustvo sa bojišta nije mu pritom odmagalo, dapače!
I ja sam njima drag! Valjda, jer ne bi me zvali bar jednom mjesečno da se nadjemo i zabavimo se. Doduše, ne upoznaju me sa svojim prijateljima, ne izlazim sa njima na domjenke, proslave i bankete. Odmah u startu našeg poznanstva sam objasnio kako me takve stvari, taj glamur i lažni sjaj ne zanimaju,.Bilo je očito kako im je pao kamen sa srca, zasigurno su navikli na priljepke i štekere.
Kad me nazovu, obično je to Ana, dogovorimo se za vrijeme. Mjesto je poznato. Na cesti prema aerodromu, pokraj hotela Jadran. Tamo me sačekaju da dođem sa svojim golfom, dvojkom. On vozi neki mercedes, novi veliki. Srebrene boje, zatamljenih stakala, ne znam koji je to model, ni koliko košta. Te me stvari ne zanimaju.
Uvijek dođu prije mene i parkiraju u kutu parkrališta. Kao i uvijek, otvorit ću zadnja vrata i srušiti se na sjedište. Već znam šta me čeka: Ana je već tu, sa osmjehom od uha do uha, sa dvije čaše šampanjca u rukama. Na sebi ima samo crne čipkaste haltere i srebrene cipele sa potpeticom od dvanaest centimetara. Marko se okreće sa vozačevog sjedišta , pruža mi ruku : - Gdje si legendo, kaže. Pružam mu ruku bez riječi, uzimam šampanjac iz Anine ruke. Naiskap ga strunem u sebe. Bacim čašu i zalijepim joj šamar! Kao i uvijek.
- Na koljena, skidaj mi hlače i puši! Pogledam na Marka koji je to pratio preko retrovizora. U ovom poslu moraš biti psiholog i čitati klijente u svakom trenutku. Disao je duboko dok je Ana skidala mi hlače i hlapljivo lizala moje izbrijano međunožje. Njeni ritmički pokreti dok je uvlačila i vadila moj ud iz svojih usta očito su uzbudili Marka.
Vidio sam da je otkopčao šlic i gurnio ruku.
- Upali auto i vozi! Rekao sam mu- Gdje?- Vozi prema autoputu, poslije ću ti reći gdje
Poslušao me, upalio je auto i krenuo. Ani sam pokazao rukom da stane sa pušenjem.-Naguzi se.
Poslušno je stala na sve četiri, i pohotno me pogledala preko oka.-Hajde….
Marko je sve dublje disao, i moram priznati da sam se zabrinuo za našu sigurnost na cesti.
- Izvadi tu ruku i pazi na cestu! Podviknio sam na njega- Na slijedećem skretanju skreni desno, uđi u šumu i parkiraj. A do tad , pazi na cestu.
Ana je tiho zaječala kad sam joj ušao odostraga. Ritmičkim pokretima sam ulazio, izlazio. Ulazio, izlazio.
Ulazio, izlazio….
Priznajem, volio sam raditi sa Anom. Još uvijek je imala nevinost dvadesetogodišnjakinje.
Marko je uto parkirao.Žurno, jedva izdržavši da se obradi rukom. Njeni su glasovi podigli se za tercu. Njen tempo je lagano iz moderato cantabile prelazio u alegro animate.
Odjednom se kao slap prelila po meni a iz Markova pravca suknuo je gejzir .
-Obriši se, rekao sam mu, i dolazi ovdje polizati ju!
Brže-bolje se prebacio na stražnje sjedalo a ja sam prešao naprijed. Izvadi sam cigaretu iz njegove kutije i zapalio. Volim zapaliti Muratti.
-Ana, rekoh…
Reci, prostenjala je dok joj je Marko klečio među nogama-Možeš li mi ženi produžiti porodiljni ? Ah, ah, dođi u poneee, ah, ponedjeljak sa paaaapirimaaaaaaaa ah, ah u bolnicuuuu....
Ali, zašto ja?- začudim se- Neka ona dodje...
-Zato, jer kad mi prilaziš ne znam hoćeš li me pljusnuti ili poljubiti, aaaaaaaaaaaaaaa...
Zapravo, još me nisi poljubio…
Stvarno pomislih, kakav sam ja to postao gad !
Post je objavljen 14.02.2010. u 13:45 sati.