Marketing
Povratak otpisanih.
*kuc-kuc?*
Zbilja me dugo ovdje nije bilo. I žao mi je što sam zapustila ovo sve. Ali, zapravo je pomalo ironično kako u zadnjih par mjeseci kad bi mi želja za pisanjem trebala biti zbilja velika, ona kao da je isčeznula. I sramim se priznati, ali ni ne fali mi toliko. Valjda to tako dođu ti periodi kad neke druge stvari postaju važnijima od ostalih.
Godina je počela dobro, koliko to u ovoj državi može biti dobro, jel. Svi smo živi i zdravi i to je najbitnije. O drugome ne želim ni misliti. A nakon određenog vremenskog perioda konačno sam uspostavila i neki svoj unutarnji mir. Stvari su se posložile onako kako treba, ili barem donekle kako bi trebalo, a ja sam objeručke prihvatila i te male, sitne komadiće i pripomogla time obujmu svoje sreće. Samo se sada treba pobrinuti da ih se održi sve na jednome mjestu, a ne da se ponovno s vremenom rasprše poput maslačka. No, ne smijem već u startu gledati sve negativno (stvarno je krajnje vrijeme da se to već jednom naučim) jer onda uništavam sve bespotrebno.
Ali kako to već sve ide, kada ti na jednom polju krene dobro, neko drugo zakaže. I mislim da nikad neću postići da sa svime budem zadovoljna istodobno.
Smetaju mi neke stvari u posljednjih par,hm.. tjedana. I ne mogu ih izgovoriti na glas kad ni sama ne znam što me to točno muči. Zapravo, pretpostavljam, ali ne želim izgovoriti.
Imam osjećaj da su se neke stvari "urutinile", ispraznile i počelo mi je previše smetati nezainteresiranost za neka moja mišljenja, osjećaje i raspoloženja. I zbilja mi ponekad ne ide u glavu kako se može biti tako slijep ili se praviti slijepim i forsirati neke gluposti i površne razgovore, samo da bi se izbjegla priča o onome što je stvarni problem. No, još je gore pitanje- zar postoji neki problem?- ali to je već priča za sebe. Imam osjećaj da se već jesam, a da bi se uskoro mogla još i više, zasititi svim time... A moj ludi mozak koji u zadnje vrijeme vrti i važe sve neke lude, sumanute i nimalo dobrodošle misli ne ide u prilog happy endu...
Možda je jednostavno stvar u ovom dobu godine koje mi već dugo vremena nije prijatelj ni saveznik. Možda je ukleto, pitam se, ali to su ipak samo moje budalaštine.
Po prirodi sam zbilja vesela osoba i uglavnom se ne dam izbaciti tako lako iz takta. Pa me zbilja počne ljutiti kad pogledam ovaj blog i shvatim da je svaki post napisan u trenutku dok sam se uglavnom osjećala tužnom ili depresivnom. No, opet ponavljam, ne znate (ili možda znate) koliko je uistinu teško pisati dok prštiš od sreće. Možda baš zato u nekim trenucima krajem prošle godine nisam ni pisala...
To je samo faza, proći će. A onda se vraćam ovdje s nekim vedrijim mislima, obećajem.
Post je objavljen 11.02.2010. u 00:06 sati.