Pisala sam jednom kako mi je ujutro kad se
probudim prvo šta vidim moj mačak. Kad otvorim oći
on je ispred mog lica, sjedi i čeka da se probudim.
Pogled na tog glavonju od 6-7 kila, odma mi izmami
osmijeh na usta. Ako se odmah ne dignem,
on šapicom pipa po licu. Strah od njegovih kanđa,
na mojim oćima odmah me razbudi i diže u
sjedeći položaj.
Garfild je navikao da ja ustanem oko 6 i 30, dam
mu svježu hranu i vodu.
Jutro sam malo duže zaspala, do 7 i 30.
Probudilo me je njegovo pipanje šapicom po licu.
Odmah sam, u vjećnom strahu da mi ne ozljedi oći,
skoćila i ustala. Kad sam se razbudila, uhvatilo me je
cerekanje kako se moj Garo, nenaviknut da tako
dugo spavam, zabrinuo za mene i probudio me.
Dobro raspoloženje, unatoć ružnom kišnom danu,
još me drži......
Post je objavljen 05.02.2010. u 15:54 sati.