drugi kažeš...
jel vječnosti
ijedan bitan je broj?
dok uranjam dušu u tvoje bijele puti
dok gledamo se bez miga
u krađi što Nas bliskima čini
a eto
u nesretan stih
ja zarobio bi dan
i dršćem ko prut
što netom pao nije
u brzaku rijeke da uništi ga il spase
ko val plavi
nenacrtan na zidu katakombe
sklonište naše gdje pokazah ti put
sa nadom da jašeš još dugo pokraj mene
te brze vrance
čije osjetismo sape
i mirišem si ruke
djelove tijela
što pohode tu svetost
ko zahvala Bogu
ko totemu starom
što želiš ga za sebe
ne brini Draga
što god sada bilo
ukrasti neće tren nam taj nitko
no vječnost ne zna
trenutke ni brojke
neumorno traži dubinu i srž
znaj!
imam malj
da uništim planine pored sebe
i imam krila
poput ptice
da preletim one udaljene
potom nek sudba
uroti se za nas
nek nada nikad ne utihne ko kazna
Post je objavljen 30.01.2010. u 19:22 sati.