Pregled posta

Jesmo li to ti i ja? Ovaj oblak kojeg danas gledam!? Sutra će biti magla... Ima li u njoj dovoljno kisika??? Hoće li ljubav hroptati? Hoće li biti kriva!? Ili će moći disati. Jesmo li to ti i ja? Ovi ovdje. Dvoje što se u magli ne mogu pronaći. Dvoje što ne znaju jesu li pogriješili. Zato gledam oblak. Čini mi se da danas odlazi, nestaje.. Ovo je svijet za tebe, negdje...
Tamo gore je Oblak. Nosi li kišu u sebi, ili... Ili moje ime bez inicijala u kapima što ne padaju po tebi. Možda je to tek duga. Tako prividna, krhka, plaha kao... Kao svijet koji može nestati.
Taj ja. Možda ti. Taj što oblake hvata, al'...
Ide oblak sve dalje, galopira. Nitko ga ne zaustavlja.
Magla nam je zabranila da se volimo! Možda smo odabrali krivi dan u tjednu. Krivi grad?
A da pobjegnemo u Oblak? Na nestanemo u svom svijetu? Kažeš, snovi su varka stvarnosti. Teret koji ne nosiš na putovanja. Duga što će nestati.
Ovdje smo. Oblak. Magla. Nas dvoje.
Pomisliš li ponekad kakav je to svijet koji može nestati?
I kako neke ljubavi umiru? Ma koliko se voljeli. Ma koliko ih čuvali. Same. Zaboravljene. Sakrivene. Bespomoćne.
Krive.
Kopne.
Ne dišu.

Sve ovo, znaš... moglo je to biti i jučer.