jutro je pijem kavicu i razmišljam o povjerenju, ponukan određenom osobom koja mi se zadnje vrijeme javlja porukama i želi obnoviti kontakt samnom... ja na žalost ne odgovaram na poruke jer osječam da se više nemam volje maltletirati s vlastitim osjećajima i vaganjem pozitivnih i negativnih utjecaja na mene samog koji su proizašli iz tog nekadašnjeg odnosa.. koji je bio i prijateljski, pa možda u nekom smilsu i ljubavnički, ako ga možemo tako nazvati, i na kraju intimni odnos koji sam ja želio i prepustio se a ona jednostavno nije...
razmišljanja su mi bila da je pustim , što sam na kraju ma u stvari ona je otišla i stavila točku na i... to je osoba koja je meni dosta u određenom razdoblju života značila, mislio sam i osjećao da je možda moguće da osnujemo i obitelj, čak sam na neki u to vrijeme rastresen i mani svojstven način recio pitao, molio... a neznam pravu riječ ... ali uglavnom predložio sam joj da idemo na dijete... ok, možda nismo bili spremni ni ja ni ona u to vrijeme zbog mnogih okolnosti koje su pritiskale mene a i nju, ali činjenica stoji da i ta promjena vuče za sobom i promjenu okruženja i života uopće... na neki način je to možda bila i moja želja .... makniti se i posvetiti nekim drugim stvarima u životu... uglavnom to nije prošlo i osječaji su se kroz vrijeme primirili...
kraj u kojem živim je u kratko jako jako zaostao, pogotovo po pitanjima nekih evolutivnih karakteristika, živi se još uvijek po pravilima tko će koga prije zajebati i tko će kome prije zabiti nož u leđa radi svojeg prosperiteta, pa čak sa neke svijesne razine evidentna je vampirska krvožednost, odnosno želim reći u svijetu postoje dvije vrste ljudi... oni koji odašilju svoju energiju u okruženje i oni koji crpe tu istu energiju ali je ne vraćaju u sustav... odnosno u okruženje... znači čopor divljih životinja koji jedan od drugoga samo uzimaju... ne moram naglašavati kakve to reperkusije ostavlja na kompletno društvo i zajednicu u kojoj živim... svi su slatkoriječivi... znaju trenutno pogoditi s čime će ti se ulagnuti, sv eje ljepo i krasno dok se ima koristi, priča se priča a sve to nema nikakvog utemeljenja u istinitosti ili iskrenoj želji... u kratko vlada jedna velika doza sebičnosti, prevladava egocentrizam i to onaj najgore vrste ... primitivni needucirani ego koji ne preza pred ničim da zadovoljolji svoje fiktivne i nerealne materijalističke koristi i potrebe....
dakle područje u kojem na nijednoj razini ne vlada povjerenje, jer je sve okruženo lažima osobnim koristima i ekstra naglašenom egocentrizmu.... ja ja ja ja.... trebalo mi je dosta da tu činjenicu prihvatim i da je jednostavno konzumiram na najbolji način na koji mogu a to je da skrešem što je više moguće tih vanjskih utjecaja što automatski povlači i smanjenje broja ljudi s kojima sam u kontaktu.....
u tu skupinu je ipak upala i ta određena osoba koja s vremena na vrijeme osjeti... u, imam osjećaj, nekom svom transu da bi možda mogli biti prijatelji i da je ona sad zrelija i tome slično.... jako je zanimljivo da su ti upadi uglavnom u zimsko vrijeme kad je doza energije... odnosno prirodne energije na jako niskom nivou... i čovjek egzistira uglavnom s manje sunčeve energije pa i manjim protokom ljudi u odnosu na jleto i proljeće.... ne znam kako je vama to sve jasno iz ovih par redaka ali mislima da je to ipak samo jedan pokušaj vampirizma da me se iskoristi tijekom tog niskoenergetskog razdoblja.... tu činjenicu mogu potkripiti i iskustvom prijašnjih ponašanja... zima jedna osoba ljeto-- druga raskalašena i sebi dostatna osoba...
u intervalima recimo to veze kad smo kao po njezinu bili u vezi znala je imati izlete u seksualne dnose s drugim ljudima za što ja kao ne bi znao... ne znam ali ja sam takav empata da sam točno znao što i kad i kako... čak sam mogao to i vizualizirati...
gdje je tu povjerenje... po meni se povjerenje stvara i dokazuje na one opipljive načine odnosno vrijeme stvara čvrste odnose ukoliko su postupci s obje strane iskreni i ako su oboje željni biti uključeni u živote drugih partnera... odnosi dvoje ljudi bi trebali biti nadogradnja i za jedno i za drugo... pružiti osjećaj sigurnosti da znaš da neko stoji iza tebe i prihvaća te upravo takvog kakav jesi... i da ti pomogne zapravo pruži sigurnost da se razvijaš u samo tebi svojestvenom smjeru.... to za mene predstavlja odnos dvoje ljudi... ne nekakva ljubavna priča sa televizijskih sapunica...
odgojen sam u katoličkom duhu i neke stvari prihvačam sad u odrasloj dobi vezano za vjerske zakone, koje smatram čisto životnim poput ne čini drugome što ne bi poželio da se tebi čini... i tome slično, iako ne idem na mise, ne konzumiram vjeru i duhovna pravila doživljavam na svoj način i van institucionaliziranog promicanja vjere... da skatim ne mogu više reći da sam katolik i ne podržavam ni jednu svjetsku religiju jer ne čine dobro ovom svijetu... ali to je tema za neki drugi post, želio sam reći da je osnova odnosa dvoje ljudi upravo ne čini što ne želiš da ti se čini, iz tog temelja može nastati kvalitetan, skladan i ljubavlju oplemenjen odnos... odnos povjerenja
bez povjerenja nema i ne može biti ljubavi ni kvalitetnog i dobronamjernog odnosa....
domorodac
Post je objavljen 26.01.2010. u 06:23 sati.