Odjednom se srušilo nebo
snijegovi veju sve jače
slomi se nešto u meni
srce poče da plače...
Nestade moje nade
da češ jednom mi doći
druga ti osmjeh dade
ti je gledaš u oči...
Nešto me tjere na plač
sreča mi se nikad ne smiiješi
možda i nisi kriv
u životu svako griješi
Ipak stojiš u meni
u mojim venama teče
sve što si mi dao
i naša zadnja veče
Znaš da nije mi lako
a ipak mi zadaješ boli
možda bi i ti plako
zbog žene koja voli...
Post je objavljen 24.01.2010. u 18:59 sati.