Od vremena tog
bez dodira tvog
za tren su prošla ljeta i zime
tvoje su lice isprale kiše
tvoje su riječi sve tiše i tiše.
Kad pogledam sebi, ravno u oči
shvatim da živim u gorkoj samoći
ljubav sad ima, kameno lice
ja razmišljam, jesam li još uvijek mlada
oblaci teški, kad bi bar htjeli, nestat na čas.
Ja razmišljam sad jesam li još uvijek mlada
oblaci teški, kad bi bar htjeli nestat na čas...
Zar više nema nas?
/Massimo & Neno Belan/
Post je objavljen 23.01.2010. u 09:45 sati.