Kada bi šapat bio dovoljan
šaputao bih ti na uho.- Želiš li slušati?
Tiho poput vjetra u granama lipe,
onu tužnu priču o zlatnoj jeseni,
o ljubavi; sjećaš li se cvrkuta ptica,
mirisa sijena, lišća što šušti pod nogama,
onih dugih šetnji, sjećaš li se razgovora?
Kada bi šapat bio dovoljan,
niša ne bih mijenjao, ne bih žalio,
tiše, još tiše bih šaputao
kada bih znao, da šapat dovoljan je.
..........................................................
Post je objavljen 09.01.2010. u 01:35 sati.