Marketing
287/365
Prvo, pročitala sam knjigu Da me barem možeš vidjeti. Plakala sam ko budala na one zadnje stranice i nisam mogla ispustiti prije nego dovršim (i slikala se u pol 2, čini mi se :D). Totalno je dobra. Hvala Mariji koja ju je preporučila. Totalno je za ljude koje vole plakati uz knjige i filmove.
Onda sam otišla spavati razmišljajući, naravno. Vrteći sve i svašta u glavici, ovo ono, razumijemo se.
Postoje brojna čudesa koje bi oči mogle vidjeti da se doista usredotoče. Život je na neki način poput slike. Iznimno neobična apstraktna slika. Možeš je gledati i zaključiti da je sve to samo brljotina. A možeš i nastaviti sa životom smatrajući da je sve to samo brljotina. Ali ako doista pogledaš sliku, doživiš je onakvom kakva ona doista jest, usredotočiš se i upotrijebiš maštu, život može postati mnogo više od toga. Ta slika može predstavljati more, zgrade, leptira na cvijetu ili sve osim brljotine kakvom si ju nekad smatrao.
Probudili su me oko 1 za ručak. Osjecam se ko da je nedjelja. Ne razumijem to.
Kako me užasno bole noge legla sam u krevet i primila s knjižice od fotoaparata Nevila. Volim to raditi kad mi je dosadno. Uvijek iznova nekaj novo naučim. A toliko je toga :)
Otkrila sam brdo stvari i otišla malo fotografirati van u tatinim cipelama pošto me one jedino ne smetaju i žuljaju kad hodam.
Vratila se nutra, isprobavala, vratila se van, isprobavala. Stativ!
Po kući se glupirala, čula se s B, pa opet na snijeg.
SUPER SAM SI DANAS!
Malo sam s Marijom pričala (koja je neočekivano nestala :D), napisala si citate (ooobožavam to raditi, jes) i sad sam tu di jesam. Nadasve.
Smrdim i bole me noge. Oh Ah!
Da je barem danas bio kod doktora, da je baaaarem!
Oh Ah!
Evo današnje, između brda njih. Da. I post mi uopće nije pun linkova :D
Idem sad Alkemičara čitati (molim mišljenja ko je pročitaO!), ČaoO!
Post je objavljen 06.01.2010. u 22:08 sati.