Prolazim prstima kroz kosu i osjećam vrijeme kako blijedi.
Ljepotom tvoga uma grlim svoje novo ja.
I osjećam se savršeno krivom,
novo doba me pridobilo,
dobila sam svoju budućnost.
Tapkam kroz nju, otkrivam nove ljepote.
I sve mi je nekako,
neotkriveno,
sakriveno,
oduzeto,
dato.
Lijepo je ponovno živjeti.
Eto, ljepota uma možda me osakatila za jednu stvar koju najviše volim,
ali vrijedilo je.
I sad dok kiša lagano stapa svoje kapljice sa novopečenim snijegom,
ja sjedim u sobi,
bez nemira, bez tuge, bez laži.
I nakon duljeg vremena osjećam kisik u krvi.
I lijepo je živjeti napokon,
konačno sam se riješila termita na koži.
Onih dugotrajnih, ljubavnih.
Regeneracija uspješna, ljubav zaboravljena, nova obgrljena.
Konačno vas mogu zvati svojima svim svojim srcem.
fusnote koje bih ti pisala bezvrijedno su smeće.
a ja još uvijek znam voljeti.
za razliku od tebe.
kratko ali nadam se slatko. sve najbolje. ljubim vas.
Vaša*
Post je objavljen 05.01.2010. u 15:35 sati.