Konačno osjetila sam snove kako prodiru u kutke mojih maštanja.
I ljepotom obasjana osjetila sam sreću kako mi ubrzava disanje.
Progledala sam.
Prodisala sam.
Osluhnula sam ljeto na izmaku i konačno dopustila zimi u mom srcu da nestane.
I zajedno sa divnim osmijehom odoše i oni dani tuge koji su u mom srcu polako otplesali
zadnje pokrete.
Prvim snježnim pahuljama mogla sam se apsolutno posvetiti,
i tako jednog jutra ustajem,
snena i puna dojmova, sa napuknutom usnom, bez glasa i sa toliko malo sluha i pamćenja
da se čak toga niti ne sjećam.
Oblačim stare papuče i lagano dižem noge iz kreveta i bilo je tako lijepo osjetiti sreću.
Mirisala je kava, kolač i zaborav.
Otpustila sam duhove prošlosti.
Rekla im zbogom i mahnula.
Naravno da se neće nikad vratiti.
Nikad, nikad, nikad,nikad.
I danas kao nova osoba slušam pjesmu koja me nekoć mogla rasplakati,
i stvaram neke nove uspomene, nove misaone slike se slažu u mom srcu.
I rana polako zacijeljuje.
Trenutačno jedina stvar koja me brine je kako organizirati sve te kave sa prijateljima,
kako se posvetiti sebi, možda ispeći pokoji kolač i jednostavno uživati.
Zagrlit ću svoju divnu obitelj, i otpuhnuti sve u lanjski snijeg.
Još danas, bacit ću sve ono što me podsjeća na dugo, trošno vrijeme.
Bilo je lijepo, ali završilo je znali smo reći.
Ne treba selektivno čitati.
Na kraju te sve dotakne.
Osjetila sam kako konačno krv kola mojim venama,
kako ponovno osjećam hladnoću na svome tijelu.
I sad opet živim za sebe.
I ne tražim ljubav sada i ovdje.
Imam svoje dragulje i oni sada svjetle najjačim sjajem, dotiču me osmijehom ljepote i grle
moje oči najdivnijim osmijesima.
Ne tražim puno ruku koje će me doticati tamo gdje nebi smjele,
ne tražim poljupce u tami ili napuknuto srce.
Očekujem neku ljepotu od vremena.
I opet udisaj po udisaj krećem dalje.
Regeneracija uspješno obavljena.
Ne treba mi nikakav muškarac zasad.
Nikakva briga ili bilokakva riječ sa korijenom ljub.
Možda pokoji cvijet i princ koji želi osvajati ovu kulu
ciglu po ciglu.
Srčeko, ideš pod zvono zasad i želim ti zahvaliti za sve.
U novogodišnjoj noći očekuje me iznenađenje, a u božićnoj
osjećaj mira, ljepote i spokoja.
Slobodna zvijezda ostavlja vam sav svoj sjaj
i obraća se vama kao najdivnijoj publici ovog mog slabašnog života.
Proplivala sam.
Mašem vam, jel me vidite?
Najdraže moje ljepote od ljudi, stvarno oprostite. toliko sam bila zaposlena, zauzeta i sve ono ostalo sa za da jednostavno nisam imala vremena. Mislila sam na vas i svakoga dana čitala vaše riječi. Veselili ste me i voljeli čak i kada me nije bilo. hvala vam za to. Sretne blagdane vam želim, provedite ih sa obitelji i osjetite vibru kako prožima vaše tijelo. Nadam se da mi opraštate. idem vas čitat sad red po red i osjećati vaše riječi. Nadam se da ću češće pisati makar se javljati, ako ne, bit ću vam u mislima negdje, u sakrivenom kutu sreće.
Volim vas svim svojim srcem.
Vaša*
Post je objavljen 21.12.2009. u 19:16 sati.