"Did you see me coming?
Was I that obvious?
For all of a sudden
There were just the two of us"
(Pet Shop Boys- Neil Tennant/Chris Lowe, "Did you see me coming")
"Ordering drinks at the bar
Looking for love, and getting
Nothing that's worth regretting
But wondering why we travel so far"
(Pet Shop Boys- Neil Tennant/Chris Lowe, "To speak is a sin")
U nedjelju 29.11.2009. godine ujutro išao sam vidjeti na željeznicku stanicu vidjeti kakav je vlak koji vozi od Zagreba do Budimpešte, moj plan je bio da nakon zagrebačkog nastupa idem do Bratislave preko Budimpešte.
Zatim sam išao na misu u katedralu, a prethodno sam, naravno, prošetao oko hotela ESPLANADE. U katedrali je bilo lijepo, zapamtio sam zanimljivi dio propovijedi o Francuzu koji je u teškim trenucima svog života posadio žireve u nadi da će neki od njih uroditi; na kraju je nastala ogromna lijepa šuma. U katedrali sam ostao i nakon mise, počeo sam pratiti i slijedeću misu no ipak sam ubrzo otišao.
Opet sam išao prema željezničkoj stanici, a naravno da sam želio na trenutak pogledati oko hotela Esplanade opet. Izlazeći iz Gajeve ulice, ugledao sam čovjeka kako lagano šeta.
To je bio Neil Tennant! Došao mi je kao naručen, nisam se nadao da ću ga (tada) ugledati. Prelazili smo cestu preko pješačkog prijelaza, svatko u svom smjeru, djelovalo je kao da ćemo se mimoići. Naravno da to nisam htio dopustiti.
"Hello mister Tennant, do you want drink with me in some bar?"-izgovorio sam sasvim normalno pozdravljajući ga i pozivajući ga na piće.
"Oh no, no"- odgovorio je odbivši moj prijedlog.
"Welcome in Zagreb"- bile su riječi dobrodošlice koje sam mu još uspio reći.
Nasmijao se, bar nešto. It's better than nothing, I supposse.
Zatim je dozvao obližnji taxi. Nije to bio prvi put da sam sreo pjevača Pet Shop Boys-a, ali ovaj susret je bio poseban jer nikoga (kao što je to čest slučaj u Zagrebu oko podne) osim nas nije bilo. Samo Neil i ja.
Post je objavljen 11.12.2009. u 19:05 sati.