Napokon možda i zadnji put. Pustim je da leži ,tu na pragu. Pokrivenu liščem. Nepokvarenu. Takvu kakva se rodila. Gledam svijet kroz njezine oči. Ona je moja istina. Obojana u plave intervale tog svjetionika snova. Jeli to sve što imam? Odgovor koji če čekati da jutarnji vjetar nanese još jedan segment vremena.
Post je objavljen 06.12.2009. u 17:47 sati.