trenutno mi se užasno puši...cigareta....onaj opušajući dim...ali jbg nemam cigarete, a i ne ide mi se van po cigaretu....nisam se vratila u svoju ovisnost,,,iako tu i tamo zapalim cigaretu...shvatila sam da mogu bez nje a mogu i s njom, LOL...kao i s muškarcima...mogu s njima a i bez njih... ali kad nađeš onog pravog onda ne želiš biti bez njega,,,ali ipak znaš da možeš, ali jednostavno ne želiš,,,jer ne želiš...
...danas sam free...ne radim,,,aleluja, ne sjećam se subote kad sam bila slobodna...katastrofa...mislim kakav je to život,,,pitam se ja...kakav je to život,,,samo radiš i radiš.... a sve ostalo je margina,,, u želji da preživljavaš u današnjem kapitalizmu posao ti je prvi a tvoj pravi, iskreni, emocionalan život je tamo negdje,,,posjetiš ga nedjeljom za ručkom,,,ako nemaš neki date sa starcima ili prijateljima, koje nisi vidio mjesecima, i pričaš, djeliš priče,,,živiš u nekom polu svijetu polu životu i pitaš se čemu to?
zašto tako živim?
ako mijenjam da li ću ga uistinu promijeniti ili će biti inačica istog u drugom pakiranju, pitam se...kad stignem smanjiti tenzije proživljenog dana,,,pritisak je velik...tenzije ne popuštaju...a ja pravi i iskreni diplomata plivam kako voda teče,,,jer sam takva, jer mogu to, jer znam to...koliko je to umijeće, toliko je karakterna osobina,,, to jednostavno jest...dio tebe i tvog personalitija...hard words ali ipak istinite...
osjećam da su moje misli izgubile strah...osjećam da sam u stanju podnjeti sve,,iako znam da je to iluzija dana,,,jer ziherš u duši je uvijek ziheraš...ali i najveća zabluda ziheraša jest da imaš kontrolu...kontrolu nemaš i kad je imaš,,,kad si gore, vrlo lako možeš biti dole,,,ali se isto tako možeš dignuti iz pepela..i krenuti ponovno,,,od nule od početka...
zato je kažem,,,,budi čovjek prema sebi i prema drugima...ljudi osjete iskrenost,,,čovječnost,,,,dobrotu....ako to imate u sebi vi ste sretni ljudi...btw treba mi je jedaaaan duži godišnji,,,,odmak od svega...i povtratak sebi,,,moram priznati da od silnog stresa razmišljam o djetetu,,,o želji da budem majka,,,ali sam isto svjesna da bi to sada bio samo bjeg od posla,,,ali bio bi to pravi bijeg...ali i onaj pravi život,,, jednostavno ne mogu zamisliti sebe u toj ulozi...niti se zamišljam,,,jer bit će kako će biti,,,ali pitam se da li je vrijeme,,,iako osjećam da još nije, ali bi moglo biti,,,,ruku na srce biološki već kasnim ali mentalno sam se distancirala od pomisli na tako nešto,,,bojim se da ću izgubiti sebe u svemu tome,,,a moja ljube zna da je to moj najveći strah...izgubiti sebe...ne znam...pitam se...
,,,jedino što znam da sam umorna, već duže vrijeme, od posla, od nesreće, suda, selidbe tri puta, zaruka itd. ova godina mi je bila ful promjenjiva,,,stalo se mijenja, unutarnji doživljaji su jaki, stres je jak...i osjećam velik umor,,,strašno velik umor,,,ne znam na koji način da regeneriram sve to skupa u sebi,,,previše se nakupilo,,,previše toga....želim biti u fokusu, želim dati sve od sebe,,,ali jednostavno me obuzelo i ne vidim trenutno način kako bi povratila tu silnu energiju...a potrošila sam je više nego što mi se vraća...not good...
ako netko zna neki dobar savjet kako se napuniti energijom, a da ne iziskuje napor i previše energije neka mi javi,,,,ok :))))
Post je objavljen 05.12.2009. u 19:30 sati.