Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ustipak

Marketing

Santana

Probudih se iz laganog popodnevnog dremuckanja nakon teže rekreacije dopodne. Svirao je Santana - No one to depend on.
Digoh se da se obučem (uvijek sam u krevetu u piđami) te pritom prebacih pokrivač na lijevo, da čini sendvič. Pokrivač, kao i plahta, svijetlo je plave boje.
Otiđoh popiti vode onako na divlje, direktno ustima iz mlaza ispod špine, te rukom otroh malo vode koja mi je ostala na obrazu. Vratih se u sobu.
Nakon što uzeh stvari iz ormara (na donjoj strani kreveta), okrenuh se da odložim odjeću na krevet te se krenem oblačiti. Upravo u trenutku kad htjedoh baciti robu na krevet - naglo ustuknuh! Gledah leću na krevetu negdje u visini pupka. Možda guze. Bokova? Bila je na onoj čistoj strani kreveta, gdje nije bilo pokrivača.
Nije mi bilo jasno kako mi je leća tamo dospjela. Odložih robu pored, i prstima pokušah napipati leću u jednom i drugom oku. Čačkao sam tako par trenutaka, ali nalazih obje leće u očima. Sad mi pak ništa nije bilo jasno. Onda se odlučih na jednostavniji put - nagnuh se nad leću na krevetu i pogledah ju izbliza.
I onda shvatih.
To je bila pravilno okrugla kap vode koja mi je kapla s ruke - ostatak od nekulturnog pijenja vode. Nasmiješih se u sebi. Kapljica vode na plavoj plahti izgledala je poput transparentnog materijala.

Osluškivao sam i dalje Santanu, razmišljajući o njegovoj pjesmi. No one to depend on. Razmišljao sam o tome kako je on vjerojatno pisao na osnovu svojih vlastitih razmišljanja i stanja u trenutku kad je stvarao skladbu. Probao si zamisliti kako bi bilo da sam ja glazbenik, da sam pjevač ili kantautor, poput Santane, Chris Reae ili sličnih. Vjerojatno bih sve pisao iskreno; gotovo sigurno bi mi se u pjesmama vidjela sva moja stanja. Bilo bi to jedno ogledalo moje duše. Ha tko zna kako bih se postavio - da li bi me bilo baš briga što drugi vide moje osjećaje, kad su ionako samo moji, ili bih pisao nešto usmjereno, planirano, da se ne vide moji osjećaji.
Završih misao zaključkom kako je Santana, usprkos svoj slavi, i kako to obično u takvim situacijama biva, vrlo nesretna osoba. Usamljena. Bez bliskih ljudi od povjerenja.
Navukoh potkošulju.

Dobro je što nisam pjesnik ili slavna osoba.



Post je objavljen 04.12.2009. u 12:49 sati.