Danas dajem otkaz. Nisam sretna zbog toga. Ili jesam? Neznam.
Prije mjesec i nešto pokušala sam učiniti isto, međutim direktor nije bio oduševljen tom mojom odlukom, obećao je neke promjene. No one se nisu desile, a moj uvijet je bio da se neke stvari promijene do 01.12. Kad se samo sjetim kako je dramatično obećavao, kumio i molio.
Danas neću pasti na glumu. Odlučila sam definitivno. Iako možda glupo, jer nemam siguran drugi posao. Naći ću ga, uvjerena sam u to, bez obzira na trenutno stanje na tržištu poslova.
Čak mi i odgovara da neko vrijeme budem doma, više uživm u Faci, jer ruku na srce u zadnje vrijeme nisam bila najbolja mama. Na poslu sam provodila i šesnaest sati.
Još sam samo u dilemi da to učinim odmah, prije ručka, punog želuca ili na kraju radnog vremena.
Neki pritisak mi je u prsima, srce mi ubrzano lupa, dlanovi mi se znoje...
Post je objavljen 01.12.2009. u 09:42 sati.