Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

Marketing

Za sve žene koje znaju ovo razumjeti

Pušem u vjetar.
I još uvijek se osjećam kao da sve pada u vodu.
Vrijeme me izliječilo od ljubavi.
I zbog toga se osjećam apsolutno izvanredno.
Poput onog lahora koji me svako jutro budi iz sna o snu.
Voljela bih da ovo bude drugačija priča,
da zasjeni sve one neželjene priče o savršenom životu.
Voljela bih oslikati svoj život na nečijem papiru.
Ali opet čovjek je najsigurniji blizu onog što mu je poznato.
A nerijetko plešem neki drugi valcer, osim onog davno mi već znanog.
A tako sam voljela doticati nedotaknute daljine, stopiti se s sibirskim vjetrom
i udahnuti miris nečeg oporog i suhog.
Nažalost, i ovaj put nešto mi je pokucalo na vrata.
Nekakva osjećaj, još ga otkrivam.
I bojim se da motiva za moje slatke stihove ponestaje.
A čokoladni otrov kojeg sam toliko dugo slagala sad je samo kakao istekloga roka.
I dobro se zna da je ona uvijek tu.
Makar riječima.
I voljela bih joj katkad reći da je divna osoba,
da slaže svoj mozaik dovoljno dugo i da ga je spremna pokazati svijetu.
I tko zna svakodnevne regeneracije možda su jedina stvar koja je očuvala moje djetinjstvo.
Sad ispred moga prozora prolaze neki drugi ljudi, pričaju se neke druge priče i pjevaju
neke strane pjesme.
I opet niotkuda stranca makar za jednu noć.
Stranca koji znade i može opovrgnuti sve napisane riječi.
Stranca zbog kojeg će i oči poželjeti staviti ružičaste naočale,
znate onog stranca koji će vas ljubiti osmijehom, zaklanjati srcem
i ugrijati riječima.
Pa kad sjednete zajedno, uzet će vam ruku, staviti vas u naručje i odvesti vas
na mjesta koja su prije bila nezamišljena, nemoguća.
On će vam podariti čokoladu života, stavljat će vam osmijeh na lice,
svima će reći da ste njegova, nosit će vas na krilima koja će vam sam izraditi i jednostavno
će biti tu i nećete mu to morati reći.
Bit ćete žena koja znade biti žena,
bit ćete potpuna osoba koja diše i dolazi u dodir sa svojom drugom polovicom.
Bit ćete žena koja može pružiti utjehu jednom muškarcu, koja ga može zavesti pogledom u noći kada nam se ne vide oči, bit ćete ona koja će primiti za ruku čak i onoga koji će se izvrtati svom snagom.
Bit ćete mu utočište, a on vama sigurna luka.
I uzimat ćete poljupce jedno drugom, kao nekad.
I bit će to vaša savršena večer, bez svijeća, glazbe i savršene mjesečine.
Bit ćete samo vi i on, on koji vas diže u visine i vi koja mu to dopuštate.
Jer svi se imamo pravo makar jednom osjećati posebno.
Sa strancem ili bez, bit će to vaša noć.
I neka to bude pamćenje od kojeg će vam dah zastati na tren od kojeg će vam srce brže lupati,
a krv će vam kolati žilama kao nikad prije.
I oni koji nisu mogli nekoć osjetiti puls svojega tijela, tada će osjetiti kako se on malo pomalo pojačava i osjetit će ga osoba koja će vas grliti svom svojom snagom.
I bit će to hladna sibirska noć, noć bez svjetla,
dražesne boce vina i osmijeha za laku noć.
Bit ćete samo vi i on. I dva srca.
Koja su našla svoj puls.


Vaša*


Isprika prihvaćena, nadam se?


Post je objavljen 19.11.2009. u 19:55 sati.