Marketing
...SvijeT Bez LaŽi...
Hi....
Svi koji pišu u boxevima što vole, pišu da ne vole laži. Kao i ja... no malo sam razmislila..
Ali, stvarno, što bismo mi bez laži?
Ima tih situacija u kojima sami sebi lažemo.
Na primjer, vjerujem da si svi ponekada lažemo da smo dobro,
da ćemo nešto preboljeti, iako znamo da nećemo.
Ali, moramo, jer se tako osjećamo puno bolje i
na kraju tako nam je ipak lakše da za pravo prebolimo to.
Onda i drugim ljudima govorimo tu istu laž…
dok ne postane istina.
Lažemo i kada se pokušavamo nekome svidjeti,
pa samo dodamo još neke stvarčice kako bi cijela stvar ispala bolja.
Onda su te laži jako pozitivne, zar ne?
Ja možda na kraju te iste osobe
postanu jako važne u našem životu, i to samo zato
jer smo rekli da smo kao klinci imali band i to vrlo uspješan,
ili da smo trenirali padobranstvo. To je jako zanimljivo,
zar ne? Iako nije istina, ali tko će znati…
A i ne možemo najboljim prijateljima uvijek reći što mislimo.
Kako ćemo im reći da je ono na što su potrošili
cijeli džeparac čisto sranje i nema nikakvu svrhu.
I kako ćemo ih utješiti kada znamo da
i te kako imaju razloga za plakanje.
Pa moramo im nešto reći. I opet, tu nam pomažu laži,
i to uspješno .
(…jedno sotonističko pravilo- cilj opravdava sredstvo…)
Na kraju uvijek se izvlačimo lažima. Onim istim.
Bus mi je pobjegao, bila sam u bolnici…
Barem nećemo odgovarati…
Hvala Bogu što nam je dao laži, iako su grijeh.
No Htijela bih vam samo reci...da to i nije tako lose...
no ima nesto sto nebismo trebali..
a to je lagati na nacin da voljenu osobu ranis..
. da ju lazes. Da ju izgubis. Jer rane ostanu.
Kako biste se vi osjecali da vas netko cijelo vrijeme laze?!?!?!.
..mislim da biste poludili...
tako da vam preporucujem da lazete samo na dobar nacin..
Nitko se ne osjeća dobro kada mu lažu,
a pogotovo kada mu lažu nešto veliko.
Kada mu ne kažu onu istinu koju ima pravo znati.
Naravno, nitko se u tom trenutku ne pita jeli za
njega bolje da zna ili ne zna istinu, jer, možda,
da je ne zna mogao bi manje patiti.
Život bi mu možda bio puno, puno lakši.
Kada nam neke voljene osobe lazu..
uvijek se pitamo dali da im oprostimo..no...
ubiti pamtite ovo: da zaboravljeni nikad ne zaboravljaju..
.oni oproste...ali ne zaborave.
Ne zaborave onu bol koju su im nanjeli i ne zaborave kako su se osjecali...jer da zaborave kako su se tada osjecali onda bi to sve i zaboravili. Ponekad zaboravimo neke stvari. Neke lazi...
.no valjda zato sto nisu bile toliko velike i jake.
lazi uvijek dodu van...ponekad brzo,
ponekad nakon dugog vremena nagomilavanja.
A kad skuzite da ste pogrijesili...dode kraj..
.nema povratka. I onda dode onaj POST prije ovoga ...
...ZahvaLjujem Svima Za KoMentare...xD KiSs <3
...Bye Bye...
Post je objavljen 19.11.2009. u 16:53 sati.